Dirnulo me ponašanje publike
Izvukli smo ga od hrpe hrvatskih novinara koji su ga okruživali, a koji kao da nisu ni znali da postoji dok je bio u Zagrebu. Sada, kada sa nogometnom reprezentacijom BiH proživljava drugu mladost, Miroslav Ćiro Blažević interesantniji je čak i od Slavena Bilića.
Naravno, Ćiri ne smeta sva ta pažnja, već je zapravo i koristi kako bi pomalo provocirao predsjednika HNS-a Bugojanca Vlatka Markovića, koji ga je proglasio starcem i koji je izjavio da je Blaževićevo vrijeme prošlo. Iskreno, i mi smo mislili slično, a nakon veličanstvenih pobjeda nad Belgijancima, čini nam se da Ćirino vrijeme tek dolazi.
Na terenu i u komunikaciji ne može se primijetiti koliko ima godina, možda tek u zaboravljanju dogovora, ali koga briga za to. Bitno je da nije zaboravio raditi ono što najbolje zna - stvoriti pobjedničku formulu i motivirati igrače da daju više od onoga što objektivno mogu. Kako, naime, drugačije objasniti da je protiv Belgije u Genku i Zenici igrao gotovo sa istim igračima, na različitim pozicijama i da su ti igrači u oba navrata briljirali?!
“Promijenio sam mentalitet i uspostavio jednu komunikaciju sa igračima gdje nema ‘ne mogu’. Ma ima da možeš, pi..a ti materina. Svi se branimo i svi napadamo, to je naš moto“, priznaje nam Ćiro, koji je pohvalio objektivne ocjene utakmice u Oslobođenju, te priznao našu konstataciju iz teksta da je BiH u Genku igrala bolje nego u Zenici...
“Jest, majku mu. Tamo smo im dali četiri, a ovdje samo dva. Imali smo strašnih problema sa njima, a umalo me šlag strefio kada su im isključili igrača. Znao sam da će to kod nas prouzrokovati opuštanje, a kod njih mobilizaciju. Srećom, završilo je dobro po nas.”
Ćiri smo potom ponudili da sam izabere naslov koji želi da vidi u novinama, jer, ako ništa, zaslužio je barem to. Odmah je ponudio jedan i očekivano se odnosio na navijače...
“Moram ti, sine, reći da me dirnulo ponašanje publike. Svi govore: U Zenici su mudžahedini, ovakvi su, onakvi su, a Bilinim poljem se ori: Nemanja, Nemanja... Ma, mi smo Evropa, pa nek priča ko šta hoće. Ova mladost nema predrasuda ni prema kome“, kaže nam Blažević, koji je bio neizmjerno sretan što su svi navijači prepoznali trenutak kada će se ujediniti i tako pomoći reprezentaciji BiH u njenom pohodu na Južnu Afriku.
“Hvala im što su me poslušali i što nije bilo incidenata. Prijetili su nam i jedva su čekali naš kiks i hvala Bogu pa se on nije desio.”
A ludilo prije i poslije...
“Da, baš ludilo. Sa svojim Borčetom (Sredojević, op.a) hodam uz stepenice i on mi kaže: ‘Stanite, šefe, da vas pričuvam’. Što ćeš me čuvati, rekoh mu, a on meni govori da sam blijed i da se boji za mene. I jesam, bio sam tako blijed i to od straha, jer sam znao šta možemo izgubiti. Bojao sam se poraza i euforije, a znao sam da bi nam pobjeda mogla donijeti ogromnu prednost nad Turcima i Belgijancima. Sada smo napravili takvu razliku da sve sami odlučujemo.”
Kraj veličanstvene večeri u Zenici selektor Blažević dočekao je pozirajući fotoreporterima dižući ruke Edina Džeke u zrak, kao da govori kako je on pobjednik, iako je stadion skandirao “Ćiro, majstore, Ćiro, majstore“...
“Kako mu neću dizati ruke. Pa zabio je dva gola u presudnoj utakmici. Njegov instinkt je ubitačan, a njegovo kretanje neponovljivo. Golovi su samo potvrda njegove odlične igre i uvjeren sam da još nije dao posljednju riječ“, tvrdi Ćiro, koji je nakon posljednjeg sudijskog zvižduka poveo igrače na počasni krug oko stadiona.
Tata Ćiro je bio na čelu, a njegovi “zmajevi“ su ga pratili jasno pokazujući ko je najzaslužniji za pobjedu nad Belgijancima. Otkud li mu samo snaga?
“Mi, sine, bio sam izvan sebe od sreće. Nikad mi se to nije dogodilo, ali čovjek kada ostari, onda i podjetinji. Morao sam proslaviti pobjedu, jednostavno sam morao.”
A morali smo i mi pitati kako dalje. Pred nama su još četiri utakmice i svaka od njih je biti ili ne biti. Prva je Armenija, kojoj idemo na noge, a zatim nam dolazi Turska. Ukoliko se želimo nadati famoznom baražu, moramo nastaviti pobjeđivati, jer svaki kiks se skupo plaća.
“Sad ne smijemo spavati, jer ako nas uhvate na spavanju, svi smo gotovi. Već sada moramo početi tražiti adekvatne protivnike za prijateljske utakmice i napraviti plan priprema, jer se sada to radi, a ne pet do 12, ili nikako“, poručio je Ćiro čelnicima Saveza, te na kraju još jednom priznao kako sa neopisivim zadovoljstvom zadirkuje Vlatka Markovića i hrvatske kolege, koji se sada otimaju za njim.

Ostale vijestiArhiva