Možda je najlakše živjeti na lovorikama stare slave i govoriti o čuvenoj sarajevskoj pop-rok školi. Ovaj epitet naša muzička scena stekla je sigurno više nego zasluženo i odnosi se uglavnom na muziku koja je stvorena u periodu od 60-ih do početka 90-ih godina, kada su zlatne stranice pisali "Indexi", "Bijelo dugme", Zdravko Čolić, "Plavi orkestar", "Merlin", "Hari Mata Hari", "Zabranjeno pušenje", "Crvena jabuka"...
No, škola podrazumijeva i stvaranje novih generacija, dobrih učenika, koji će nastaviti razvijati scenu koja je zvjezdane trenutke imala prije agresije na našu zemlju. Ali, nažalost, kada se sagleda stanje posljednjih godina, neminovno se nameće pitanje da li je sarajevska pop-rok škola mrtva?

Vremena se mijenjaju
Onima kojima će zasmetati naše pitanje, možemo odmah odgovoriti činjenicom da su rijetki novi bendovi koji mogu napuniti Dom mladih, a da ne spominjemo Skenderiju, Zetru ili nedostižno Koševo. No, problem ima više aspekata, a sigurno je da najveći nije nedostatak mladih i talentiranih muzičara i autora.
"Letu štuke", "Dubioza kolektiv", "Skroz", "Sikter"... možda predugo nose epitet mladih i perspektivnih bendova kako bi se moglo očekivati da će nekada dosegnuti vrh. Sve dok nastupaju isključivo u prostorima koji primaju nekoliko stotina ljudi, na njih se neće moći ozbiljnije računati.
Legendarni Željko Bebek, aktivni sudionik u stvaranju pop-rok škole, kaže da je taj termin svojevremeno upotrebljen više kao sinonim za nešto čime je počeo rokenrol na prostorima bivše Jugoslavije.
Ne znači da taj termin mora opstati zauvijek. Vremena se mijenjaju i treba da se mijenjaju. Lijepo je što Sarajevo ima imidž grada u kojem je dosta stvari počelo i dosegnulo visine koje su još uvijek nedostižne, pa tako i u muzici. Možda je termin škola nesretno izabran, pa se očekuje da se uvijek stvara i razvija nešto novo. Svaka generacija treba na svoj način obilježiti svoje vrijeme - smatra Bebek.
Estradni menadžer i producent Raka Marić kaže da su Goran Bregović, Dino Merlin, Čola i Hari i dalje neprikosnoveni.
Ne vidim ništa novo, ali ne samo kod nas. U Evropi već 20 godina nema novog imena, "Stonesi" i ostali veterani i dalje vladaju scenom. Šta je to, ne znam - govori Marić.

Ostale vijestiArhiva