Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev danas obilježava prvu godinu mandata u kojoj je ispoljio stil vladanja i ophođenja s javnošću dosta različit od svog prethodnika Vladimira Putina.
Analitičari Kremlja se pitaju da li te razlike mogu dovesti do razmimoilaženja između "učitelja i učenika", ili je sve samo vješt manevar premijera Putina.
Po isteku drugog, Ustavom dopuštenog mandata, Putin je za nasljednika predložio svog bliskog saradnika i štićenika Medvedeva, a ovaj je uzvratio imenovanjem Putina za premijera. Obećali su da će zemlju voditi kao "tandem".
"Oni su dobri partneri, dijele zajednička stanovišta o ruskoj budućnosti, ali se veoma razlikuju po porijeklu, načinu vladanja i gledištima kako voditi stvari", izjavio je jedan neimenovani analitičar.
Stoga je jedna od ocjena ruskih analitičara uoči današnje prve godišnjice Dmitrija Medvedeva na mjestu šefa države bila da tandem vlasti u Rusiji može da funkcioniše. Naime, u tim ocjenama niko ne spori da Vladimir Putin, bivši predsjednik, a sadašnji premijer, i dalje igra ogromnu ulogu u unutrašnjoj i spoljnoj politici zemlje, ali se većina slaže s tim da Medvedev nije ostao u njegovoj sjenci onoliko koliko se to predviđalo prilikom prošlogodišnjeg inaugurisanja novog ruskog predsjednika.
Podsjeća se da prva godina za Medvedeva nije bila jednostavna, jer je morao da se suoči sa sukobom u Južnoj Osetiji i finansijskom krizom, koja je u dobroj mjeri pogodila i Rusiju. Ipak, navodi se da je Medvedev mogao više da učini na realizaciji svog programa, posebno na planu daljeg razvoja građanskih i ekonomskih sloboda i borbe protiv korupcije.
Kritičari Medvedeva kao argument za to navode proces protiv bivšeg šefa "Jukosa" Mihaila Hodorkovskog, kojem prijeti još jedna zatvorska kazna, kao i činjenicu da se povjerenje građana u sudstvo nije povećalo, uprkos mnogobrojnim izjavama zvaničnika o vladavini zakona.
Za godinu dana na mjestu predsjednika Rusije Medvedev je znatno smanjio nacionalističku retoriku Kremlja, izjasnio se za jačanje nevladinih organizacija, kojima je Putin želio da ograniči rad i koje je prozivao da su "poluge zapadnih vlada".
"Medvedev je postsovjetski čovek, on ne dijeli uspomene poput Putina na pad standarda i ugleda zemlje poslije kraha komunističke vladavine. Putin njeguje ugled lidera koji voli susrete s vojnim zapovjednicima, leti borbenim avionima i plovi nuklearnom podmornicom, a Medvedev radije sjedi za kompjuterom", složili su se analitičari.
Oni koji pozitivno ocjenjuju rad Medvedeva u proteklih godinu dana takođe podsjećaju i na njegov rejting. U januaru 2008. godine, samo 34 odsto anketiranih ga je nazivalo političarem kojem najviše vjeruju, u martu 2008 - 39 odsto, a u septembru prošle, kao i u februaru ove godine - 45 odsto.

Najveći dometi
Što se tiče unutrašnje politike, smatraju kritičari, najviše što je Medvedev uradio je produženje predsjedničkog i parlamentarnog mandata. Kada je riječ o spoljnoj politici, "najveći domet" bila je primjena vojne sile u Gruziji. Doduše, kritičari priznaju da je Medvedev, po svemu sudeći, uspio da napravi dobar kontakt s novim američkim predsjednikom Barakom Obamom.

Emocije i pragmatičnost
Medvedev se manje nameće ministrima, ne pokazuje otvoreno emocije, voli pravničke izraze i protokolarni stil, za razliku od Putina koji koristi narodni, često aforistički i grub jezik. U ratu u Čečeniji ili u sukobu s ruskim oligarsima, Putin se katkad vodio emocijama, dok je Medvedev mnogo pragmatičniji. Medvedev liči na menadžera koji se više oslanja i uzda u sistem nego u svoju ličnu volju i želje.

Ostale vijestiArhiva