"Sarajevski atentat", "Miris dunja", "Čuvar plaže u zimskom periodu"... obavezna je filmska literatura koja se u skoro redovnim vremenskim razmacima prikazuje na televiziji. Gledaoci se veoma često zadrže na likovima koje tumači Irfan Mensur, glumac koji je uvijek pomalo odskakao od većine i na jedinstven način privlačio pažnju, te se uvijek zapitaju: "Šta li sad radi Irfan Mensur?"
Ovaj rođeni Sarajlija, koji više od 40 godina živi u Beogradu, rado je pristao da govori za naš list te je veoma otvoreno odgovarao na pitanja o svojoj karijeri, privatnom životu, ali i o teškim godinama u Beogradu.

Šta trenutno radite?
Evo, dolazim do snage nakon ispitnih rokova na Akademiji u Nišu. Predajem glumu. Bavim se pedagogijom iz čistog egoizma, da bi nekada neki mladi ljudi rekli da im je profesor bio Irfan Mensur.

Šta je aktuelno na polju glume?
Aktivan sam onoliko koliko imam snage, odnosno vremena. I dalje sam član Jugoslavenskog dramskog pozorišta. Na repertoaru imam predstavu "Mletački trgovac", koju su Sarajlije vidjele prije 3-4 godine. Snimio sam prije mjesec koprodukciju "Skandal u rimskoj banci", u kojoj igra prva kategorija italijanskih glumaca. Nisam zapostavio ni režiju. To je kolo koje se okreće i nikada se ne zna kada će se zaustaviti.

Dolazite li u rodni grad?
U Sarajevu sam posljednji put bio prije dvije godine, i to na poziv Hayata. Privatne kontakte imam, tamo žive moje daidže, rođaci i prijatelji, a volio bih da ponovno uspostavim i poslovne kontakte. Imam i dobre privatne kontakte sa glumcima iz Sarajeva. Kada se vidimo, izljubimo se i ispričamo, popijemo neko dobro piće...
Veoma sam vezan za Sarajevo i kao za geografski pojam i porodično. Kada me Hayat pozvao, nisam pitao za honorar. Jednostavno sam želio doći. Nevjerovatno je koliko su me ljudi vezali za Sarajevo. I dan-danas, sedam-osam godina prije penzije, ja sam Sarajlija na radu u Beogradu. Ponosan sam na to, jer mislim da je to dobar pedigre.

Zvučite veoma zadovoljno, ali recite da li još razmišljate o teškim
devedesetim godinama, kada ste zbog imena i prezimena morali napustiti Beograd?
To sam precrtao onog trenutka kada sam odlučio da se vratim u Beograd. I u tom, najtežem trenutku u životu bio sam okružen većinom ljudima koji su apsolutno bili uz mene. Zbog tih ljudi sam se i vratio. Nisam se vratio da bih bilo kome prkosio ili zbog lične hrabrosti. Ljudi, koji me i danas okružuju, ne zaslužuju da se generalizira situacija. Naravno, bilo je veoma teško prebroditi to vrijeme. Ekscesi su bili teški i vrlo mučni, ne samo kada je riječ o meni nego i za bilo koga drugog iz bilo koje druge sredine, i za onog ko se nije prezivao na "ić" ili za onog ko nije bio genetski čist. Ali, to su vremena za zaboravljanje. Mislim da svaki pametan čovjek koji je pročitao više od tri knjige i koji je volio više od tri čovjeka, mora zaboraviti takva vremena. Koliko vidim, u Bosni i u Sarajevu više su spremni nego mnogi drugi da zaborave i da krenu dalje.

Koliko ste tada bili izvan Srbije?
Planirao sam da ostanem cijeli život, dobio sam čak i državljanstvo jedne strane zemlje. Onog trenutka kada sam shvatio da sam dobio pasoš političkog izbjeglice, vratio sam ga i zatražio svoj. I tog trenutka sam se vratio. Nisam se osjećao kao politička izbjeglica, ja sam se samo morao skloniti u jednom trenutku kada je i meni i ljudima oko mene bilo nejasno da li je to organizirano ili je samo eksces nekoliko potpuno zabludjelih ljudi. Ispostavilo se da je to ipak eksces. I vratio sam se u okruženje koje je bilo i tužno zato što sam odlazio, koje me je zaustavljalo i nudilo mi pomoć, koje me je željelo.

Spomenuli ste prezimena na "ić". Ustvari, takvo je i Vaše - Kurić - samo ste ga, što je manje poznato, promijenili.
Za prezime sam uzeo samo ime svog oca Mensura, koji je ukopan na Koševu. Umro je tokom rata. Uzeo sam to prezime u jednom periodu života kada sam htio da ne pripadnem ni majci ni ocu. Bilo je tu nekih porodičnih problema, ne bih ulazio u to. Htio sam da osnujem svoju lozu. Sada ću sa svojom trojicom sinova nastaviti lozu Mensura. Ja od Kurića ne bježim, Kurići su moji, mi smo begovskog porijekla. Postoji i Kurića-kula, ja to djeci pričam, ali sam se odlučio na takav korak i mislim da sam napravio pametan potez. Za moja tri sina tek dolazi vrijeme za istraživanje korijena.

Ponekada se sjetim da mi je Dunja Lango punica
Irfan Mensur je u drugom braku, sa glumicom Srnom Lango, kćerkom Dunje Lango, nekada poznatog TV lica.
Sa Dunjom sam izuzetno dobar prijatelj, a tek ponekada se sjetim da mi je ona punica. Vrlo je često pitam za savjet, s tim što i ona mene vrlo često kontaktira kada je riječ o nekim životnim odlukama.

Ostale vijestiArhiva