Vijesti
Žuta štampa
Duško Mandić: Sviraću, ako treba, i na ulici
28.05.2009. 20:00
Izvor: Nezavisne novine
Duško Mandić: Sviraću, ako treba, i na ulici
Duško Mandić, poznatiji kao sarajevski Elvis, nedavno se iz Amerike opet vratio u svoj rodni grad. Odmah po povratku, krajem aprila, održao je koncert ispred Katedrale u Sarajevu, koji je privukao veliki broj posjetilaca. Pored pjesama Elvisa Prislija i Džonija Keša, sarajevski Elvis je ovaj put prvi put pred publikom zapjevao dalmatinske pjesme.
S obzirom na to da Duško Mandić već godinama živi u Americi, brojne Sarajlije bile su oduševljene što ga opet vide u gradu.
"Duško Mandić je legenda. Opet je donio pozitivnu energiju koja ovdje nedostaje. Nadam se da će ostati ovdje zauvijek", kazao je jedan od Sarajlija.
Mandić je u razgovoru za "Nezavisne" priznao da nema nikakvih planova, ali je najavio brojne koncerte ovog ljeta u glavnom gradu BiH. Kazao je da se vratio u Sarajevo jer mu se stil života u Americi sve manje sviđa.
"Američki način života mi ne odgovara. Tamo nema zdravog života. Tamo je najbolje vrijeme prošlo, a to je vrijeme šezdesetih i sedamdesetih godina.
Nema uživanja kao kod nas", priča Mandić.
Dodaje da mu prilikom nastupa ni u Americi ni ovdje novac nikad nije bio najbitniji.
"Tamo sam najčešće nastupao po restoranima u mnogim gradovima. Po klubovima nisam htio nastupati jer se tu sakuplja svakakav ološ. Radije sviram za 200 dolara u mirnom lokalu, nego za 2.000 u klubu. Meni su nudili ugovore s dobrom zaradom, ali po ugovoru bi trebalo mjesec dana svaku noć da pjevam. To nisam mogao prihvatiti jer nakon svirke volim da odmorim", kaže Mandić.
Trenutno pregovara s nekolicinom ugostitelja u vezi nastupa.
"Ovog ljeta sam definitivno u Sarajevu. Trebalo bi da sviram u nekim lokalima. Možda i na ulici budem svirao, nije mi bitno. Najbitnije mi je da sviram i da imam publiku. Volim da komuniciram s publikom, da ih zabavljam, a kada me nagrade pljeskom, ja sam najsretniji na svijetu. Meni je muzika hrana", kaže Mandić.
Ljubav prema muzici Elvisa Prislija, Džonija Keša, Litl Džona i drugih muzičara kod Mandića traje od šezdestih godina, kada je kao tinejdžer prvi put uzeo gitaru u ruke. Prisjeća se da tada nije znao engleski jezik i da je pogrešno pjevao pjeme Elvisa Prislija.
"Bio sam totalni amater, ali sam imao dobar sluh. Slušao sam pjesme i pjevao onako kako sam ih čuo. Međutim, iako sam tad pogrešno izgovarao riječi, to mi nije smetalo i ljudi su dobro reagovali na moje izvedbe", kaže Mandić.
Dodaje da je tada bio jako popularan i kod djevojaka.
"Da sam bio pokvaren, mogao sam iskorištavati djevojke, ali nikad to nisam htio. Uvijek sam bio u mogućnosti da otpratim dvije-tri djevojke kući. Tada se sviralo po parkovima, a poslije sam često nastupao i na jadranskoj obali. To su bila odlična vremena", govori Mandić.
Tvrdi da nikada nije htio da postane Elvisov duplikat, ali da su ga ljudi spontano nazvali Elvis.
"Ja sviram stvari i drugih muzičara, ali Elvis mi jeste najdraži. Zbog stila oblačenja prozvali su me Elvis, što mi uopšte ne smeta. I danas, kada me djeca prvi put vide, zovu me Elvis", kaže Mandić.
Kaže da je u Americi posjetio Elvisovu kuću i razgovarao s članovima njegove porodice.
"Pričao sam s njegovom porodicom i njegovom kuharicom jer me zanimalo od čega je u stvari umro. Kuharica mi je otkrila da je posljednjih godina Elvis za doručak jeo šest jaja, a za večeru je znao pojesti dvije pečene kokoši. Zato je bio onako debeo. Pred spavanje je uzimao pilule za smirenje i to ga je na kraju ubilo", kaže Mandić.
Iznenadilo ga je koliko u Americi ima ljudi koji ne poštuju Elvisa, pa čak i onih koji nisu ni čuli za njega.
"Mnogi misle da je on iskvario njihovu omladinu, a ja sam im govorio da je on njihov jedini kralj", ističe i dodaje da ne zna da li ostaje definitivno u Sarajevu, ali da očekuje uzbudljive svirke ovog ljeta.
"U mojim godinama čovjek nema planova. Ono čemu se nadam je dobro druženje na mojim svirkama", kazao je Mandić.