Čim su saopšteni rezultati glasanja svima je bilo jasno da je Tihić formalno dobio, a suštinski izgubio izbore. Iako su još istu noć podobni politički analitičari potrčali da, po raznoraznim TV stanicama, pohvale zrelost i demokratičnost stranke, i naglase značaj Tihićeve pobjede, svima koji ne nose oznaku podobnosti bilo je jasno da je SDA tek tada ušla u krizu, iz koje je neizvjesno kako će izaći. Izvjesno je samo da Tihić ni nakon pobjede od 24. maja ne kontroliše bar polovinu stranke.
Izbori za prvo mjesto u SDA očito su blokirali politički život u zemlji. Milorad Dodik i Dragan Čović nekoliko mjeseci čekali su ishod trke za drugog u Bošnjaka. Tihićeva računica govorila je da ne promoviše mnogo tzv. prudski proces, i da se ne sastaje mnogo sa Čovićem i Dodikom, ne bi li ušićario koji glas više od radikalnog dijela stranke. I tako je čekajući Tihića izgubljeno nekoliko mjeseci.
Opet se čeka Tihić. Zašto? Prvo, bilo kakav dogovor prudske trojke ne može biti realizovan u parlamentu BiH, jer poslanički klub Tihićeve stranke kontroliše Bakir Izetbegović. I tu je kraj svih mudrovanja i analiza. Dok Tihić ne smisli način kako da privoli ambicioznog, ali sada povrijeđenog Izetbegovića na svoju stranu, ili bar ozlobljenog i promašenog Lagumdžiju, od realizacije dogovora postignutog još u Prudu, kojeg se kasnije dio po dio odricao Tihić, neće biti ništa. Drugo, sasvim je jasno da bi realizacijom dogovora iz Pruda prestali ustanovljeni razlozi za ostanak i OHR-a i visokog predstavnika. Suštinski razlozi odavno već ne postoje. Tihić je bio najlakša, možda i jedina logična meta za sufliranje da odustane od prudskog procesa.
Diplomatska karijera Raffi Gregorijana završava u BiH, jer ne postoji više nijedna država koja bi diplomati sa takvom biografijom dala bilo kakav agreman. A sudeći prema dostupnim diplomatskim izvorima gafovi ovog šarlatana obišli su ministarstva inostranih poslova gotovo svih uticajnijih država na svijetu. A i SAD su isuviše ozbiljna i demokratska država da bi ga više igdje poslala. Zastoj u pregovorima trojice lidera nije nelogično tražiti baš na adresi kompromitovanog zamjenika visokog predstavnika, sa kojim i Tihić i Lagumdžija intenzivno kontaktuju. Onog istog koji još nedavno slaga da će usvajanjem amandmana za Brčko biti zaključena i supervizija za Brčko. Ali nije on jedini Tihićev sufler i jedini lažov.
Iz slučaja distrikt Brčko i Dodik i Čović morali bi da izvuku pouke. Sve i da su famoznih tri plus dva i do sada bili ispunjeni pitanje je da li bi OHR tako lako dozvolio da se rasformiše. I drugo, da li je novi visoki predstavnik baš tako iskren kada kaže da mu je stalo da se OHR transformiše u evropsku kancelariju, a povlači poteze koji nagovještavaju duži ostanak.
I tako čekajući Tihića dočekasmo ljeto, sezonu godišnjih odmora, pa jesenje socijalne nemire u FBiH, pa uđosmo u izbornu godinu, pa Milorad Dodik na opštim izborima 2010. opet dobi preko 50 posto, OHR još tu, i opet u čudu zbog rezultata na izborima, region na nepovratnom putu ka EU, bez BiH naravno, Raffi Gregorijan u SAD-u piše memoare...
Džaba čekamo Tihića. On neće doći. Možda ćemo morati sačekati Izetbegovića, mlađeg. Sa legitimitetom, i bez suflera sa strane.

Ostale vijestiArhiva