U petom razredu osnovne škole Ratko Varda, dječak iz Bosanske Gradiške, igrao je u košarkaškom timu koji je sa drugovima pretenciozno nazvao Bulsi. Soba mu je bila izlijepljena posterima igrača najjače svjetske košarkaške lige, američke NBA. Ratko je tada imao dvije želje: da školsku dvoranu u Gradišci zamijeni za parket NBA lige i da, umjesto mamin, uskoro provoza svoj bicikl.
Rat i dešavanja u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih godina odveli su porodicu Varda u Beograd. Pet godina poslije, Ratko je postao najbolji junior Evrope, a nakon deset godina, zaigrao je u ligi iz svojih snova, u Detroit pistonsima. Danas 216 centimetara visok centar bh. košarkaške reprezentacije, koji će prvu zvaničnu utakmicu za domovimu odigrati 8. avgusta u zeničkoj Areni, nije provozao svoj bicikl, ali zato jeste zaigrao u NBA.
U Americi sam napravio glupost života. Danas to shvatam. Nekome je želja samo da uđe u dvoranu, a ja sam bio nezadovoljan minutažom i, poslije Detroita i Vašington vizardsa, nakon godinu i po, ostavio sam sve to i vratio se - kaže nam Ratko dok sjedimo u bašti hotela "Zenica", gdje stanuje ovih dana.
Dok je igrao u svih 11 timova u devet država u protekloj deceniji pratila ga je supruga.
Oženio sam se dvadesetak dana prije nego što sam otišao u Ameriku. Dok sam ja tamo učio jezik, supruga je čuvala trudnoću - kaže s osmijehom otac dvije djevojčice i dječaka.
U porodici, kaže, nije imao profesionalne uzore osim strica, koji se kratko bavio košarkom.
Mama je iz okoline Ključa. Ona je krupna žena, na nju sam po širini, a na pokojnog oca po visini. On je bio visok 202 centimetra - kaže Ratko, koji je doskora igrao u moskovskom Himkiju.
Njegovu mladalačku nadobudnost, bijes i revolt treneri su kažnjavali slanjem na klupu. Tako je najbolji junior Evrope zbog britkog jezika znao provesti mjesece van parketa, a svaku žalbu treneri su kažnjavali još strožije. Ipak, respektabilan je njegov niz klubova, mečeva, uspjeha. Grčka, Turska, Rusija...
Još od Partizana prati me priča da sam lud i divlji. U međuvremenu su prošle godine. Ja sam povučen, porodičan čovjek, ali ko mi stane na put, znam biti žestok. Ne diraj me, ne diram te, kaže narodna - govori ovaj džinovski centar.
Imam dosta hobija, a još više želja. No, čovjek koji ima troje djece, ne realizira ništa osim posla i brige o porodici. Nema trećeg. Inače, moja želja je čamac, rijeka, 24 sata na njoj, tišina. Može i more. To će moći za koju godinu, kad zapustim stomačić. Možda i štap nad vodu i to je to, penzija - kaže Ratko Varda kroz osmijeh.

Ostale vijestiArhiva