Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine ponovo je pala na „prijateljskom“ ispitu. Iran je iskoristio ponuđeno i slavio na Koševu 2:3, nakon zaostatka od dva gola.
Više je razloga poraza izabranika selektora BiH Miroslava Ćire Blaževića u srijedu navečer na stadionu „Asim Ferhatović Hase“. Kao prvo, nameće se veoma kratka klupa kojom je u srijedu navečer raspolagao Blažević.
Pokazalo se da Ivan Radeljić, Dario Damjanović, Adis Nurković, pa i Boris Pandža, jednostavno nisu bili dovoljni. Dok se za Pandžu može konstatovati da je imao loš dan, s obzirom kako je do sada igrao u nacionalnom dresu.
Međutim, svaka čast Ivanu Radeljiću, Dariu Damjanoviću i Adisu Nurkoviću, ali ovi fudbaleri nemaju mjesta u nacionalnom timu Bosne i Hercegovine. To je, uostalom, pokazala i utakmica sa Iranom. Jako je teško očekivati dobar nastup od igrača koji više ne igraju nego što igraju, dok je golman Travnika Nurković u prva dva kola Premijer lige Bosne i Hercegovine primio osam (!?) golova. Ne treba biti veliki fudbalski stručnjak, pa zaključiti da takvim igračima nije mjesto u reprezentaciji. Samo zna li to i Ćiro?
Druga stvar koja ide Ćiri na dušu jeste držanje Semira Štilića i Ermina Zeca na klupi. Dva mlada fudbalera, koji su nosioci igre u svojim klubovima, dakle igraju stalno, nisu od Blaževića dobila ni minute na terenu. Ćiro od Štilića na treninzima traži „više agresivnosti“, dok Zeca „nema ni na mapi“.
Začuđuje dvostruki Ćirin kriterij da povjerenje ukaže fudbalerima koji griju klupu, ili su čak bez kluba, a da u reprezentaciji mjesta nemaju igrači koji su standardni u svojim ekipama.
Bosni i Hercegovini predstoje susreti kvalifikacija za odlazak na Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi sa Armenijom i Turskom, a za nadati se da je Ćiro nešto naučio iz Irana, te da u odlučujućim susretima nećemo kiksati i prosuti sve stečeno do sada, kao što je to bio slučaj u srijedu navečer.

Ostale vijestiArhiva