Bosna i Hercegovina je korak bliže raspadu nego jedinstvenom funkcionisanju.
Ova tvrdnja Nebojše Radmanovića, člana Predsjedništva BiH, odmah je pokrenula lavinu reakcija i novih svađa i sukoba i, sudeći po dosadašnjem iskustvu, izvjesno je da će se još danima ona prepričavati, interpretirati onako kako kome odgovara, osuđivati ili pozdravljati. To će BiH još dublje odvesti u ćorsokak u kojem se inače odavno nalazi.
Kada bi stranke na vlasti i njihovi lideri htjeli spustiti loptu na zemlju, kada bi se okanili fraza i demagoških poruka javnosti i kada bi radili svoj posao, došli bi do zaključka da je Radmanović u pravu – Bosna i Hercegovina se i zaista nalazi pred raspadom, a do toga su ovu zemlju doveli upravo šefovi stranaka na vlasti. Pojednostavljeno, BiH puca po svim šavovima.
Vijeće ministara je u potpunoj blokadi, poslanici Parlamenta BiH su kao rogovi u vreći, ugled BiH kao države izgazili su aktuelni vlastodršci... Federacija BiH je zakočena, a njena Vlada je u stalnoj krizi. U Republici Srpskoj škripi i politički i ekonomski pa ni Dodikova podmazivanja više ne mogu to da spriječe i baglame sve više otpadaju. Gomila vremena je potrošena na izluđivanje običnih građana i ubjeđivanja da im s ovim i ovakvim vlastima nikad bolje nije bilo. Lideri tri najjače stranke SNSD-a, SDA i HDZ-a - Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović – svakako su i najodgovorniji za približavanje raspada ove zemlje; dovoljno se sjetiti njihovog grljenja, ljubljena i dogovora u Prudu i zamajavanja građana kako bi dobili na vremenu, a to znači ostali na funkcijama. Od njihovog prudskog sporazuma ostali su mjehuri od sapunice, izgubljeno vrijeme i ništa više. A ova zemlja svega ima, osim vremena.
Radmanović svakako nije u pravu kada račune i fakture ispostavlja građanima. Mora mu se priznati da to vješto radi, jer kaže da „većina problema u BIH nastaje u odnosima između dva naroda – Hrvata i Bošnjaka, i taj problem kulminira jer Bošnjaci preglasavaju Hrvate u Vladi FBiH“. Bilo bi svakako poštenije da poštuje istinu i kaže da su glavni krivci stranke na vlasti i njihovi lideri koji nikome, osim sebi, ne polažu račune.
Prije dvije godine Milorad Dodik je kazao da će biti strpljiv i da će dočekati nezavisnost Republike Srpske. U međuvremenu je zaglibio u kriminal i protiv njega je podnesena prijava Tužilaštvu BIH, a onda mu ruku spasa pruža Sulejman Tihić uz asistenciju Dragana Čavića i tako je rođena trojka koja djeluje po principu spojenih posuda.
Radmanović nije u pravu ni kada za aktuelnu krizu u zemlji optužuje predstavnike međunarodne zajednice. Oni su nakon izbora 2006. pozdravili koalicioni sporazum lidera šest stranaka – SDA, SNSD-a, HDZ-a, PDP, Stranke za BiH, HDZ-a 1990, i njihovo zajedničko preuzimanje vlasti uz grlata obećanja da će BiH krenuti naprijed. Osim građana BiH, povjerovali su im i Amerika i Evropska unija.
I šta se dogodilo? BiH se vratila nazad i došla je do zida, odnosno pred raspad. Isključivu krivicu i povijesnu odgovornost za to nose i snose stranke na vlasti.
Na kraju, kome odgovara raspad, zapravo podjela BiH? Uopćeno kazano, onima koji bi da zauzmu i postanu gospodari života i smrti na bošnjačkom, na hrvatskom i na srpskom placu, zapravo da njima vladaju, a to znači da privatiziraju i cijele narode. Konkretnije i direktno kazano, nijedna od tri najjače stranke nije nevina u tome.

Ostale vijestiArhiva