Iako posljednjih dana muku muči s glavoboljom i alergijom na ambroziju te se zbog toga povukla u svoja četiri zida u Zagrebu.
Originalna, egocentrična i intrigantna kako na sceni, tako i u životu, ova pjevačica više od 40 godina plijeni pažnju muzičkih sladokusaca i harizmatično privlači najširu publiku, ali se nije umorila. Aktuelni CD "Živim po svome", kojim žari i pali regionom, bio je povod našeg razgovora, ali uz neposrednu i nepredvidljivu Josipu nije ni čudo što o tome nismo progovorili ni riječ.
- Šta je ovo danas? Sve se promijenilo. I vrijeme i ljudi. Okruženje je potpuno drugačije, da ne govorim o muzičkoj sceni. Gotovo svi su na granici s narodnjačkim pjesmama. To je komercijala koja je zavladala. Jasno da narodnjaci imaju bolju prođu. Ali, ja se neću mijenjati. To sam ja i tako će ostati. Moj put je puno teži. Ja komercijalnu muziku ne mogu promijeniti, samo mogu pokazati kako drugačije mislim - kaže Lisac.

Znači, uvijek drugačiji od ostalih.
- Ja ne mogu sada, kao većina, prijeći u narodnjake. Mada to ljudi vole, valjda ih te pjesme ne opterećuju. Danas ih poslušaju, sutra ih zaborave, a ja ću ih možda opteretiti. Ja ću angažirati ljude da me poslušaju. Kada slušaju narodnjake, ljudima nije važno ko to pjeva, a mene svi znaju iako im se i ne svidi. U tome je razlika.

Da li ste onda u današnjem okruženju neshvaćeniji nego, recimo, 70-ih godina, kada ste muzičku scenu okrenuli naglavačke?
- Ja sam još uvijek zanesenjak, kao djevojčica od 18 godina. Uvijek je teško ako hoćeš biti drugačiji i izdvajati se iz mase. Ali, ima fantastična stvar koju sam doživjela kod vas u Sarajevu, došli su mi mladi ljudi i donijeli moje stare albume da se potpišem. Ja se smrzavam, ne da sam zahvalna, sretna sam, presretna!

Volite doći u Sarajevo?
- Moj posljednji koncert u Zetri bio je fantastičan. Ta muzikalna Bosna, tu je muzika koja se sluša. Prošle godine u Sarajevu sam bez orkestra pjevala sevdalinku "Niz polje idu, babo, sejmeni". Snimila sam to davno s "Omer, beže" o čemu su svi pričali, a "Sejmeni" je drugačija pjesma - polagana i teška. Moje sarajevsko izvođenje "Sejmena" našlo se na YouTubeu, a ja sam ostala zadivljena komentarima. Dirnulo me jer ljudi pišu kako neko ko ne živi u Bosni može ovako pjevati sevdalinku. Ne mogu ja otpjevati sevdalinku kao Beba Selimović ili Nada Mamula, ali mogu na svoj način.

Kada ćete ponovo u Sarajevu pjevati sevdalinke?
- Uvijek rado dođem. Vi imate svoju kulturu koju jako volim. A i zeljanicu.

U februaru ste proslavili 59. rođendan. Da li Vas godine opterećuju?
- Imam godine i godine. A šta je to kada je sutra novi dan sa čime se suočavam. Imam 59 godina... Joj, kako grozno zvuči ta brojka. Zapravo i ne znam koliko imam godina, piše mi da ima 59. Pokušala sam cijeli život zadržati dijete u sebi, ono je iskreno i stalno se buni.

Na koncu, Vaši planovi?
- Planova nemam, kakvi planovi. Sretna sam sada i ne predajem se. Osmijeh oblačim svaki dan. Šta će se dogoditi, dogodit će se. I naravno, vidimo se u Sarajevu.

Vaš stil odijevanja uvijek je izazivao kontroverzne komentare. Da li se ljudi još uvijek okreću za Vama?
- Da, još uvijek. U Londonu prođe svako svakakav i niko se ne okreće. Nigdje se ne okreću, a ovdje se ljudi hvataju za glavu zbog najobičnijeg šešira za sunce. Nismo mi još tako osviješteni.

Ostale vijestiArhiva