Alma Ekmečić je jedna od najljepših žena bivše Jugoslavije, za koju je Mišo Marić svojevremeno napisao: "Da je kojom srećom rođena na Ostrvu u vrijeme Blondi, a blizu MTV studija, danas bi se komodala u vili s bazenom i poslugom, Brižitkinom komšiluku u mondenskom Sen Tropeu, a ne u pariskom predgrađu, odakle se odaziva na telefon, javi e-mailom. Imala je više talenta i glasovnih mogućnosti od bar četiri, a izgledala je zanosnije od svih pet "spajsica". Kad pošalje taze fotografije, vidim da je u njenom slučaju, što mu nije običaj, vrijeme davno stalo".
Nekadašnja pjevačica i Miss BiH iz 1974. i druga pratilja Miss Jugoslavije živi zajedno s kćerkom Deom već 17 godina u Parizu, ali daleko od blještavila i glamura Grada svjetlosti. Alma, prema vlastitom priznanju, posljednjih nekoliko godina prolazi kroz veoma težak životni period. Borila se s teškom depresijom, a kaže da i danas u sveopćem ludilu pokušava naći stabilnost te sanja o danu kada će se vratiti u svoje Sarajevo.

Prava odluka
- Prije nekoliko godina imala sam jednu vrstu depresije. Jako sam se loše osjećala kada sam bila napolju. Što sam se više udaljavala od kuće, sve više sam se gubila. To je bila neka vrsta fobije. A, ja sam ih imala više. Taj period bio je dosta težak - otvorila nam je srce 52-godišnja Alma.
Opsjednuta brojnim strahovima, kaže, svaki trenutak je trčala ljekarima.
- Kad duša vrši pritisak na tijelo, čovjek u tom trenutku počinje dobivati fizičke bolove koji su potpuno neosnovani. Nakon razgovora koji su trajali nekoliko mjeseci, moj psiholog ustanovio je da je žena u mojim godinama najosjetljivija, ali i da za mene veliki problem predstavlja to što tokom rata nisam bila u Sarajevu. Do istog zaključka došla sam i ja. Psiholog mi je rekao da moram shvatiti da sam donijela pravu odluku ne zbog sebe koliko zbog svog djeteta, koje je tada imalo tri godine. Ja sam to gurnula u podsvijest i bilo mi je tako strašno. Ali, to je kad-tad moralo isplivati - govori Alma.
Njena najbolja terapija su, kako kaže, dolasci u Sarajevo i vožnja automobila, što zvuči pomalo neobično.
- Da, to je podsvijesni utjecaj na centralni nervni sistem. Držim sudbinu u svojim rukama vozeći automobil. U Parizu nemam auto, u Sarajevu imam jugu starog 20 godina i čuvam ga koliko god mogu - govori nekadašnji seks simbol.
Iako je Alma sada, kako kaže, "dobro, ne ureklo se", dodaje da ima i teških situacija. I dalje je zatvorena u svom svijetu, u kojem se sve vrti oko 20-godišnje kćerke Dee.
- Da, ja sam se zatvorila u svoj svijet. Vidim ja to sada. A da mi je neko to ranije rekao... Takav je način života da ni u koga ne možeš imati povjerenja. Naš život nije imao normalan tok, sve je to ratom naglo i ružno prekinuto - priča Alma.
Alma nema nikakvih ambicija ni što se tiče posla u Parizu.
- Kada moja Dea priprema ispite, zadovoljstvo mi predstavlja da učim s njom. Filozofija je lijek za dušu i toliko duhovno bogatstvo pored kojeg mi prođemo i koje bi nam dobro činilo kada bismo imali vremena da to iščitamo - dodaje Alma.
Ipak, ističe da nikada nije izgubila nadu u bolje sutra.
- Od ljubavi i života nikada ne dižem ruke. Bez obzira na sve, najveća sreća je, barem na trenutak, osjetiti ljubav - pojašnjava Alma.

Muzički planovi
Na kraju nam je otkrila da planira povratak u Sarajevo kada njena Dea ode na studij u Sorbonu, kao i to da muzičke planove nije potpuno zakopala.
- Živim s ljubavlju prema muzici. Osjećam veliku prazninu što ne mogu da je dijelim s publikom. Kada su mi obili stan, odnijeli su mi kasete koje su bile za mene veoma vrijedne. Imam pjesmu koju sam počela raditi dva mjeseca prije rata... Želim se vratiti, ali zbog finansija još nisam u stanju dati obećanje - iskrena je Alma.

Ako se desi čudo
I danas veoma atraktivna Alma kaže da joj se na ljubavnom polju ne dešava apsolutno ništa.
- Možda sam u ovoj životnoj situaciji previše idealizirala, te kao i većina pripadnika moje generacije očekivala da će doći princ na bijelom konju. Može biti da smo generacija koja je previše očekivala od braka i ljubavi... Ali, ništa više nije kao što je bilo. Može biti da sam umorna od svega, možda zbog godina, nemam afiniteta da tražim. Ako se čudo desi da sretnem osobu s kojom imam sličnosti, zašto ne. U mojim godinama vrlo je bitna kompatibilnost karaktera.

Ostale vijestiArhiva