Komunikativan i neposredan, zabavljač po prirodi, pjevač s jedinstvenom harizmom, prvi put je zapjevao sredinom davnih 80-ih na sarajevskoj Baščaršiji, I već od svog prvog pojavljivanja na estradnoj sceni postao miljenik
publike. Stoga se karijera jednog od najpopularnijih pjevača s ovih prostora - Semira Cerić a Koketa, svih proteklih godina kretala uvijek samo uzlaznom putanjom. Svaki njegov album bilježio je nove uspjehe, a ovaj posljednji, sedmi po redu, koji je svjetlost dana ugledao prije desetak dana, slušaoci su s nestrpljenjem očekivali, s obzirom na to da je pjevač kroz pjesme koje pjeva oslikao i samog sebe.
- Album „Idemo dalje“ je prepun emocija i mislim da će me slušaoci prepoznati u većini pjesama, posebno kada je riječ o pjesmi koja je posvećena mom najdražem biću - ženi koje više nema, i koja me odaje do kraja. Moj prijatelj Fahrudin Pecikoza je moju životnu priču i tragedije pretočio u pjesme i uistinu mu se zahvaljujem zbog načina na koji je to uradio. Kada je riječ o publici, oduvijek je komunikacija između nas bila zadivljujuća, iz razloga što sam prirodan i spontan, i što je moj jedini motiv da ljudi nakon mog nastupa kući odu raspoloženi. Valjda to publika i prepoznaje i uzvraća mi ljubavlju gdje god se nalazim.
Prije svega tri godine Koke je u rodnom Sarajevu bio poznat i kao ugostitelj. Konobu čiji je bio vlasnik tih godina je prodao zbog sticaja životnih okolnosti i tragedije koja mu se desila, no, odskora mu se ponovo javila želja za ovim poslom. A kada nešto zaželi, put do ostvarenja je siguran. Tako je popularni pjevač odnedavno ponovo vlasnik lijepe konobe u Novom Sarajevu, čije će se otvaranje uskoro desiti.
Za konobu, koju je nazvao „Toscana“, inspiraciju je dobio obilazeći istoimenu italijansku regiju. Gradovi poput Pizze, Firenze, Livorna, Siene i drugih s bogatom historijom i kulturnim naslijeđem, na Koketa su ostavili snažan dojam,
koji je, uz pomoć svog školskog prijatelja, umjetnika Samira Ljubovića, uspio prenijeti i u bosansku metropolu.
- Zapravo je to regija u kojoj bih mogao živjeti. Toliko me je fascinirala. O svojoj sam fascinaciji Toscanom pričao i Samiru i, kada smo razmišljali o uređenju konobe, predložio mi je da moje priče I utiske prenese na zidove konobe. Rezultat je, uistinu, zadivljujući, u što će se ljudi i sami uvjeriti. Sretan je, kaže, što je u životu okružen ljudima koji njegove emocije pretvaraju u stvarnost. Upravo kao što je Fahrudin Pecikoza njegov život prenio u pjesme koje Koke danas pjeva, tako je i Samir Ljubović, poznat kao Mićo, njegove emocije pretvorio u slike koje unose toplinu u čovjeka.
- Nadam se da će se svi koji dođu u „Toscanu“ osjećati prijatno. Bit će tu i tamburaši, a i u uglu mali klavir za mog prijatelja Sašu Matića, koji je bio redovan gost u mom prethodnom objektu, stoga se nadam da će i u „Toscani“ pronaći vremena da malo zasvira. Koketov sin, 20 godišnji Almein, već se i sam pomalo bavi ugostiteljstvom. Završio je zanat za kuhara i očekivano je da će ocu biti od velike pomoći. Šefovsko mjesto mu i sam pjevač prepušta, a jedino što mu treba, konstatira, jeste još mnogo životnog iskustva.
- Sada smo već dva velika prijatelja. Pozitivac je i dobar dečko, a nadam se i dobar kuhar u budućnosti. Koke se raduje poslu koji ga očekuje, jer se dugo plašio samoće. Nakon što je izgubio Željku - ženu koju je volio, svoje emocije rezervirao je isključivo za muziku, koja je i postala smisao njegovog života, a sada mu se ukazala prilika za novo životno zadovoljstvo. Volio bi se, dodaje, i ponovo zaljubiti, no, ne polazi mu baš za rukom.
- Tugu koju nosim u sebi praznim pjevajući tužne pjesme i u njima nalazim smiraj i sebe. Kažu „Ne daj Bože da se prepoznaš u njima“, a ja jesam. Srećom, pa tugu ne utapam u piću, jer bih tada, vjerovatno, bio pravi ovisnik.

Ostale vijestiArhiva