Ugovor o prodaji Energopetrola najbolje ilustrira ekspanziju kriminala i korupcije u režiji federalne vlade. Primjer je to brutalne pljačke državne imovine u kojoj je kupac - Konzorcij INA Mol potpisanim ugovorom potpuno je zaštićen. Toliko je Konzorciju dato ustupaka kao da su oni sami pisali ugovor, a ne Vlada koja je prodala ovu profitabilniu firmu.

Istina u priči Nerminke Emrić
60 miliona maraka koliko je trebalo biti uloženo u početku u Energopetrol samo je pusta priča. U Ugovoru je navedeno da se ta suma plati po tadašnjoj nominalnoj vrijednosti 1 dionice Energopetrola. Tako je INA Mol umjesto obaveznih 60 miliona uplatio tek 46 miliona KM. Međutim, i tih 46 miliona uplaćeno je na poseban, a ne na račun Energopetrola, i to račun kojim je raspolagao isključivo INA Mol, a ostatak je, navodno, otišao u rezerve, koje, opet, kontroliše INA Mol. I sve to po ugovoru.

Osoba na čelu Vladine komisije koja je pregovarala i radila na ovom ugovoru je Kasema Ćatović. Njen glas na Skupštini Energopetrloa bio je presudan. Bila je član Skupštine i vođa pregovaračkog tima za prodaju i time u klasičnom sukobu interesa. Vladi, u kojoj i danas radi, to nije smetalo.

Isti pregovarački tim ugovorom odobrio da je za sva naredna ulaganja INA Mola, izvršenja njegovih obaveza, Vlada mora vršiti određene ustupke. Ugovorom je tako Vlada preuzela na sebe da plati ili oprosti sve obaveze i dugove Energopetrola iz 2005. godine, zatim zaostale dugove za cestarine od čak 13 miliona KM – potpuno činjenje ustupaka. Nije jasno zašto Vlada nije pomogla Energopetrolu pad da ga i ne proda. Nakon toga na scenu stupa Nedžad Branković. Pošto se Branković nije obazirao na Ugovor, INA Mol je dobio zakonsko uporište da koristi i sve pumpe Energopetrola i ostvaruje ogroman profit a ne ulaže ni feninga u Energopetrol.

Osim što im je omogućeno da uzimaju profit, a da ništa ne ulažu, Branković im čini dodatne ustupke. Tako je prije 2 godine upatio 13,2 miliona KM INA Molu za preuzimanje vlasničkih prava u Terminalima, što stoji i u Ugovoru. I nije problem što je uplatio, nego je problem što Vlada nikada nije preuzela Terminale – njih i danas koristi isključivo Konzorcij, kao i 13,2 miliona KM koje im je Branković dao.

Da je ugovor loš i poguba za građane Federacije, svjedoči i stavka da zaštitu svojih prava Vlada ne može tražiti na domaćim sudovima. U Ugovoru je navedeno da se svi sporovi iz ugovora mogu voditi samo na sudovima u Cirihu. Cijeli ugovor o sramnoj prodaji Energeopetrola, očito, pripremala je jedna ugovorna strana. Iako se čini da je Ugovor neraskidiv, stručnjaci tvrde da postoji način da se ugovor raskine ili da se aneksima obje strane ugovora dovedu u ravnopravan položaj. Za to je potreban angažman odgovornih u Vladi. S obzirom na njihov stepen neodgovornosti, u to čisto sumnjamo.

Na kraju najvažnije – upozorenje radnicima. Po Ugovoru, INA Mol, nakon tri godine, može otpustiti sve uposlenike Energopetrola. Rok je istekao u devetom mjesecu ove godine.

Ostale vijestiArhiva