Godina 2009. prošla je u znaku neuspjelih pokušaja ustavnih reformi. Tzv. putmirski proces, od kojeg se mnogo očekivalo, baš kao i prudski, nije donio nikakve rezultate. 2010. dočekali smo s diskriminirajućim Ustavom, viznim režimom, bez MAP-a i bez naznaka bilo kakvog napretka na političkom planu.

Početak kraja razgovora u vezi s velikim političkim pitanjima nastupio je u novembru 2008. u Prudu. Tada je prvi put trojka Dodik-Tihić-Čović, pred sjednicu PIC-a, barem deklarativno, pokazala odlučnost za ustavne promjene i rješenje nagomilanih problema.
Tri mjeseca kasnije, u Banjoj Luci, ista trojka potpisuje zajedničku izjavu da imamo decentraliziranu državu, organiziranu na tri nivoa vlasti. Srednji nivo sastavljen bi bio od četiri jedinice. Bio je to prvi i posljednji put da su se lideri triju najvećih političkih stranaka bilo kako dogovorili oko ustavnih promjena. Ali, samo mjesec kasnije, Milorad Dodik negirao je bilo kakav dogovor o regijama.

Tada je već svima bilo jasno da je prudski proces mrtav. Uvidjevši da od domaćeg dogovora nema ništa, upliću se predstavnici međunarodne zajednice. U oktobar 2009. u bazi EUFOR-a u Butmiru - opet susret pred sjednicu PIC-a, ali ovaj put, koliko je bilo pregovarača toliko je bilo i suprotstavljenih gledišta.

Iako to niko naglas nije rekao, propašću i ovih pregovora propale su i šanse za naš napredak u euroatlantskim integracijama. Famozni "butmirski proces" nastavljen je bilateralnim pregovorima stranaca i domaćina, nakon čega je domaćinima podijeljen dokument s prijedlogom ustavnih promjena.

Predlagalo se da država ima predsjednika, premijera, više zastupnika u Parlamentu, a Dom naroda izgubio bi zakonodavnu nadležnost. O ukidanju entitetskog glasanja ni riječi. Ponudu je prihvatio samo Sulejman Tihić. Većina predloženog u revidiranom butmirskom paketu bio je spisak Dodikovih želja, koje su već kolale Američkim kongresom, i to posredstvom lobističke kuće Quinn Gillespie & Associates, koju je angažirala Vlada RS-a za predstavljanje interesa ovog entiteta među američkim zvaničnicima. Bilo je to, uglavnom, usklađivanje našeg diskriminirajućeg Ustava s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.
Međutim, ni ove minimalne ili kozmetičke promjene nisu bile dovoljne za zaključak, osim onog da je 2009. godina, kad je riječ o uspostavi funkcionalne države, potpuno izgubljena godina.

Ostale vijestiArhiva