Slika šest djela sedmično, a njegova posljednja izložba rasprodata je za svega 14 minuta. Riječ je o Kironu Vilijamsonu, koji je sa svojih sedam godina proglašen za mini Monea.
Svoje slike stvara klečeći na drvenoj klupi u kuhinji svoje mame. Dok mama sprema ručak, Kiran slika još jedno djelo u nizu.
"Znaš li šta ćeš danas slikati", pita ga mama Mišel.
"Da, naravno. Slikaću snježni pejzaž", odgovara on.
Djela su zapravo izvor prihoda, kako za porodicu, tako i za Kirana. Roditelji su mu otvorili račun u banci na kojem se trenutno nalazi 18.200 funti (oko 39.930 KM), namijenjenih za njegovo školovanje.
Kakva je potražnja za njegovim djelima svjedoči i to da se na listi čekanja nalazi čak 680 ljudi koji žele da kupe njegovu sliku. Zaljubljenici u umjetnost dolaze čak iz Londona da bi vidjeli ovog malog genija, a trgovci umjetninama svakodnevno opsjedaju njegov rodni grad.
Početna cijena jedne njegove slike, urađene pastelima je 900 funti, ali uglavnom dostignu više cijene.
Kiron živi sa ocem Kitom, bivšim električarem, i majkom, koja je nutricionista po profesiji. Ima i malu sestricu Bili Džo, a svi zajedno žive u malom stanu sa poglednom na jedinu benzinsku pumpu u mjestašcetu Holt.
Svijet umjetnosti imao je bezbroj dječjih genija, od kojih su neki potpuno zaboravljeni i nikada nisu dostigli zasluženu slavu. O Kironovom talentu svjedoči i to da ga već sada svi porede sa Pikasom, koji je sa osam godina uradio svoje prvo djelo - "Pikador".
"Moram priznati da nismo ni znali ko je Pikaso dok Kirona nisu počeli da upoređuju s njim", kaže otac Kit, dok ga Kiron iznenada prekida: "Ja znam ko je bio Pikaso, ali ne želim da budem poput njega."
Na pitanje ko su mu uzori Kiron spremno odgovara: "Mone i Edvard Seago".
Sama pozadina Kironovog interesovanja za slikanje je neobična. Naime, prije dvije godine, nakon nesreće, otac Kit je prestao da radi. Kako je do tada sakupljao jeftina umjetnička djela, počeo je da ih prodaje jer nisu imali od čega da žive. Tada je Kiron i sam odlučio da počne crtati, kako bi vidio da li se njegove slike mogu prodati.
Danas otac i sin zajedno uče o umjetnosti jer se njom izdržava čitava porodica.
Kiron priznaje da inspiraciju za svoje slike pronalazi na Internetu, ali ih ne kopira već mu one posluže kao polazna ideja.
Prve njegove slike bile su poput standardnih slika jednog petogodišnjaka. Međutim, vremenom je napredovao i uskoro je počeo da izrađuje djela od kojih je roditeljima zastajao dah.
Kako su shvatili da njihovi savjeti više nisu dovoljni, roditelji su zamolili umjetnicu Kerol En Penington da Kironu pruži nekoliko savjeta.
Kiron je ubrzo krenuo i na kurs slikanja u Norfolk, kod njegovog omiljenog učitelja Tonija Garnera.
Garner, koji već decenijama drži kurs slikanja, priznaje da je Kiron nadmašio skoro sve njegove učenike, a bilo ih je više od hiljadu.
"On ne priča puno, ne pita puno, on samo posmatra. Mislim da on zapravo vizuelno uči", kaže Garner. "Kada s učenicima radim na nekoj slici, učenici je uglavnom prekopiraju, ali ne i Kiron. On uradi slično, ali zapravo 'kironizuje' tu sliku, da joj sopstveni pečat."
Garner kaže da Kironovi roditelji ne vrše pritisak na njega da slika već on to radi kad osjeti potrebu za slikanjem, a to je skoro svakodnevno.
Kit i Mišel Vilijamson su izuzetno ponosni na svog sina.
"Naravno, stalno se pitamo da li smo učinili pravu stvar što smo mu dozvolili da slika jer su mediji počeli da ga opsjedaju", kaže Mišel i dodaje: "Međutim, Kiron je tako tvrdoglav da mu jednostavno ne možete zabraniti da slika. On to još uvijek shvata kao hobi."
Na pitanje da li im je sin perfekcionista, Mišel odgovara: "On definitivno ima temperament jednog umjetnika. Zna da bude frustriran ako mu slika ne ispadne onako kako zamisli. Jednom je čak šakom probio platno jer mu se nije svidjelo to što je uradio."

Ostale vijestiArhiva