Kada je u Varšavi izvučen papir sa imenom „Francuska“ nasuprot BiH, bio je to znak da nas je sreća na trenutak napustila. Dobili smo reprezentaciju koja, kako se čini, oduvijek vodi glavnu riječ u evropskom fudbalu.

Trikolori po FIFA ranglisti zauzimaju trenutno 7. mjesto, a o snazi ovog tima možda i bolje govori podatak da im najslabiji plasman datira iz aprila 1998. godine, kada su bili „tek“ 25.

Upravo te godine, nakon što su dodirnuli „dno“, Francuzi su nakon mjesec, odnosno odigranog SP na njihovom tlu, popravili renking za pune 24 pozicije, osvojivši naslov svjetskog prvaka.

Bilo je to zlatno doba francuskog fudbala, kada je „galske pijetlove“ predvodio Zinedin Zidan, jedan od trojice najboljih fudbalera svih vremena. Svojim je golovima u finalu protiv Brazila odlučio pobjednika Mundijala 1998.

Devedesete godine prošlog vijeka bile najuspješniji period za Francuze. Pod vodstvom Aimea Žakea prvo su 1996. godine u Engleskoj igrali polufinale Evropskog prvenstva u kojem su ispali nakon poraza na penale od Češke (6:5). Dvije godine kasnije su, kako smo već spomenuli, osvojili SP.

Potom je 2000. godine Žakea naslijedio Rože Lemer, a Francuzi nastavili pohod na odličja. Osvojili su EP te godine u Belgiji i Holandiji, pobijedivši u finalu Italiju 2:1. Kao najbolji igrač tog prvenstva Zidan je osvojio „Zlatnu loptu“ što mu je bilo dodatno priznanje nakon što je riješio teške utakmice na EP sa Portugalom i Španijom.

Osvajanjem SP 1998. i EP 2000 Francuzi su postali druga nacija na svijetu koja je objedinila ta dva naslova u uzastopnim takmičenjima, nakon Savezne Republike Njemačke 1974.

Sve to je Zidana i saigrače dovelo na tron najuspješnije generacije u svojoj zemlji, koja je u potpunosti nadmašila Platinijevu iz osamdesetih.

Naime, sadašnji predsjednik UEFA-e se sa svojom generacijom može pohvaliti osvojenim Eurom iz 1984, polufinalima i četvrtfinalima Svjetskih prvenstava iz 1982. i 1986. godine, ali ostao je bez svjetske titule.

Ni sadašnja ekipa Francuza nije bez zvijezda. Šta više, po imenima važi za jednu od najsnažnijih u Evropi, ali nedostaje joj ono „nešto“. Čini se kako sadašnji selektor Rejmon Domenek ne uspijeva proizvesti „svog“ Platinija ili Zidana, nakon što se ovaj drugi neslavno (Materaci) oprostio nakon izgubljenog finala Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. od Italije.

Anri najbolji strijelac
Tijeri Anri nije samo zvijezda na papiru. Ujedno je i kapiten i najbolji strijelac u historiji reprezentacije Francuske sa 51 pogotkom, po čemu je iza sebe ostavio drugoplasiranog Platinija.

Turam ima više nastupa, a Zidan i Platini su pokazali i ono što Anri vjerovatno neće nikada, ali Anrijeva karijera je puna uspjeha i trofeja. Spomenimo tek sezonu 2008/09 u kojoj je sa Barselonom osvojio špansko prvenstvo, kup i Ligu prvaka, a prošle sezone svih šest trofeja. U posljednjim kvalifikacijama za SP bio prvi strijelac tima, zajedno sa Žinjakom sa po 4 pogotka.

Mučenje u kvalifikacijama
Selektor Rejmon Domenek se dugo mučio u proteklim kvalifikacijama za SP 2010. U prilog tome ide i činjenica da su Francuszi osigurali „tek“ drugo mjesto u grupi iza Srbije, iako su u međusobnim duelima sa ovim protivnikom bili uspješniji, osvojivši četiri boda.

Domenek je imao mnogo problema sa povredama, a ako bi mogao računati na sve najbolje igrače, u formaciji 4-4-2 imao bi jednu od najjačih ekipa na svijetu: Loris Sanja, Eskud, Galas, Evra - Riberi, Diara, Gurkuf, Malouda - Benzema, Anri (Anelka).

Najteži poraz od Danaca
Prvu zvaničnu utakmicu Francuzi su odigrali 1. maja 1904. godine sa Belgijom u Briselu kada je zabilježen remi (3:3). Rezultatski najveću pobjedu ostvarili su u meču sa Azerbejdžanom 6. septembra 1995. kada je rezultat glasio 10:0, a najteže su poraženi od Danske sa 1:17 i to 22. oktobra davne 1908.

Ostale vijestiArhiva