Šestogodišnji dječak iz Osijeka je bio siguran u jedno - da će njegovo životno opredjeljenje biti muzika. Ne čekajući da se dogodi čudo, odmah je kontaktirao urednika radiostanice u rodnom gradu koja je emitirala muzičke želje slušatelja, objasnivši da želi otpjevati pjesmu za mamu i učiteljicu, što je i učinio, uredno plativši svoj prvi radio nastup. Onda je čuo susjetke, koje su dolazile u posjetu njegovoj majci, kako pjevaju neke njemu nepoznate pjesme, čudnovatog, ali čarobnog zvuka, te je i on odlučio naučiti neke od njih. Bili su to teški akordi za glas jednog klinca, ali je njihova izvedba bila toliko uspješna da su mu roditelji dozvolili da se s odraslima druži do kasno u noć.

- To djetinjstvo, iako sam ga proživio u jednoj siromašnijoj obitelji, zauvijek je ostalo u mom srcu kao nešto lijepo, i glas moje mame koja pjeva pjesme Nade Mamule, Himze Polovine - kaže za naš list rok legenda ex-Jugoslavije i frontmen rok sastava „Tajm" Dado Topić, s kojim smo razgovarali tokom prošlonedjeljne posjete Banjoj Luci.

Bregović je uspio
- Volim Sarajevo, mada nisam dugo nastupao u njemu. Ma, ja sam, zapravo, godinama u tom čudnovatom gradu, jer sam učesnik projekta „Indeksi i prijatelji", a gdje su „Indeksi" tu je i Sarajevo. Kažem čudnovatom, jer odista ima nešto, ne znam kako bih to objasnio. Moja prva svirka s „Dinamitima" bila je u sarajevskom klubu „Sloga", gdje smo digli publiku na noge - prisjeća se uz osmijeh Dado.

Uprkos tome da je, kako reče, čovjek u poznim godinama (60) koji više ne može „prašiti", kao što je to sedamdesetih činio s rok grupom „Dinamit", a zatim „Tajm", Topić je bio prinuđen ugovorenu polusatnu svirku u banjalučkom klubu „Dionis" produžiti za još jedan sat, jer su obožavatelji bili uporniji.

- Još se držim, prestao sam pušiti, ali me baš večeras nešto tjera da zapalim jednu. Možda zbog emocija, atmosfere, spoznaje da rokenrol nije posustao. Ima ovdje, mislim na cijeloj teritoriji ex-Jugoslavije, još publike koja konzumira dovoljno muzike koju prezentiram. Nekih sedamdesetih godina sam uvjeravao „nevjerne Tome" u Londonu da rok bendovi u Jugoslaviji prodaju od 200 do 300 hiljada albuma. Bilo mi je zadovoljstvo reći frajerima da se na prostoru koji oni nisu ni priznavali da egzistira po raznim osnovima, događaju čuda. A, oni mislili da su izmislili sva čuda svijeta. Mislim da i dalje postoji iskrica nade koja ne dâ da se sve ugasi. Muzika ne može da prestane - priča Dado, dok zainteresirano sluša jedan mladi banjalučki bend s kojima je zajedno odsvirao „Makedoniju".

On ne želi obeshrabriti sljedbenike „rokenrola" tako što će im reći da se od stvaranja takve muzike danas ne može steći bogatstvo, jer se ni Dado, uprkos briljantnom uspjehu, primjera radi, singla „Da li znaš da te volim", koji je reizdavan čak više od trideset puta, nije obogatio.

- Nisu to bili tiraži od kojih si mogao dobiti nešto što bi izgledalo kao neki finansijski uspjeh, da to bude neki materijalni kvalitet koji ti dozvoli jedan duži, relaksirajući period za stvaranje, bez brige o egzistenciji. To je rijetko ko mogao. Mislim da je to jedino Bregović uspio, ako i jeste. Jer, ovaj život koji mi živimo troši mnogo novca. Kada zaradim puno, onda potrošim više nego što sam zaradio. Kako da to objasnim. To nije onaj Arhimedov zakon spojenih posuda, koji kaže: koliko uložiš, toliko dobiješ. Danas je totalno obrnuto. Da bi napravio uspješnu prezentaciju, moraš kupiti apsolutno sve. Kupiti publiku da dođe na koncert, a kupuješ je time što plaćaš medije, marketing. To se zove obrnuto-proporcionalno poslovanje - Topićeva je „utješna" poruka budućim „rokerima".

Naime, svirka se organizira za slavu, pa čak i kada su u pitanju velike svjetske zvijezde kao što je Madonna, legendarni „Rolling Stonesi". Promišljanje je Dadino da oni opravdavaju svoj visoki rejting, svoje mjesto među svjetskim zabavljačima tako što enormne novce ulažu u svoju promociju.

Ako se za Mika Džegera kaže da je maratonac, jer je za dva sata muziciranja u stanju pretrčati binu u dužini od nekoliko kilometara, onda se i za Dadu Topića mora reći da je bio „trkač na duge staze" u godinama kada je njegova grupa „Dinamit" „harala" Jugoslavijom. I ne samo da je osjećao obavezu izraziti prema „Stonesima" poštovanje, već je to uvijek spreman učiniti Korneliju Bati Kovaču u čijoj je „Korni grupi" proveo izvjesno vrijeme, ali i prema Krunoslavu Kići Slabincu, koji je svirao u „Dinamitima".

- Vratili ste me u jedno vrijeme koje je ostavilo dubok trag u mojoj karijeri. Kićo je jedan sjajan čovjek, sada nešto nije dobro zdravstveno.

On je bio lokalni heroj. Personifikacija Elvisa. Da je otišao u Ameriku u to vrijeme, napravio bi haos. Za nas, klince u Osijeku, on nije bio idol, ali jeste uzor. Sa svima je htio razgovarati, i to je bio njegov veliki kvalitet, za razliku od drugih koji uspiju. Bati sam malo pomiješao lončiće. Vidi, bez ikakve potrebe da karikiram on je tada komponirao pjesme tipa „buba, buba, pa buba", gotovo za djecu. Onda sam velikom maestru skrenuo pažnju na nešto što „Korni grupa" nije svirala, a što sam donio iz „Dinamita". Tada Kovač pristane da pravimo neku drugu muziku i kao odgovor napravi pjesmu „Jedna žena" u trajanju 17 minuta. Dakle, ne samo da je Kornelije uletio u „simfo rok", već i u nešto ozbiljnije. On je nevjerovatan, veliki muzički stvaralac, i transformacija od hit mejkera do originalnog autora muzike je čudesna. U kontaktu sam ovih dana s njim.

Vrijeme „Dinamita" je prošlo, ali je Dadin stylling ostao isti, kao da je za njega vrijeme stalo. Smatra da je on itekako važan u životu i karijeri jednog rokera, da je imao svoju evoluciju, ali da su rokerske „relikvije" pojedini iz drugih muzičkih branši neopravdano prisvojili. Početkom sedamdesetih godina kupio je u Londonu kaiš za gitaru i još ga nosi, iako je metalni dio odavno korozirao.

- Volim crnu boju, mislim da ima nešto plemenito u njoj ili, pak, da mi dobro stoji. Ovaj kaiš na pantolonama nosim više ne znam ni koliko vremena, i to je moj fetiš. Stil jednog rokera se prepoznaje i, kada se vidi na nekome ko to nije, a danas ima takvih dosta, onda bih rekao da se radi o zamjeni identiteta ili, još grublje, krađi identiteta. Sada su se neki počeli tetovirati, pa su time zašli u zonu „hejvi metala". Rokenrol stil je nešto što se dogodilo spontano, što su njegovale generacije, odrasle na tome i sve se to umnožilo u jedno rok okruženje. Sada dođu neki gotovaneri i nešto što je lijepo izbanaliziraju.

Ne možemo, a da ne spomenemo aferu koju su popratili svi hrvatski mediji, čiji je glavni akter Dado Topić i koja je, prema tamošnjim napisima, rezultirala burnom porodičnom svađom nakon parničnog procesa o raspodjeli imovine porodice Topić. Naime, Dado je definitivno stava da su ga novinari imali namjeru satanizirati, i to predvođeni njegovim nećakom, koji je novinar, ali da nisu uspjeli.

Supruga Mira
- Uopće nije afera. Imaš ovako novinara, mog nećaka, koji je mog oca prevario. Navodno mu je ovaj poklonio svu moju imovinu. I on ti onda pozove svoje prijatelje u redakcijama da „pljunu" Dadu, rođenog strica. Znaš, nije svejedno kada se pojavi novinski napis koji kaže: "Pseto je našlo poslodavca u Srbiji". I tako hoće da me obori, da sruši Dadu i uspomenu na njegove pjesme, da se domogne moje kuće pljuvanjem putem medija. I u tome mu pomažu Danijel Delale i Siniša Svilar, pa me još prate po koncertima. To se ne može prepričati. Da su bar neki bolesnici koji me patološki mrze, i razumio bih - ogorčen je Topić, koji je demantirao da je nakon suđenja prebačen na odjel psihijatrije.

Dado je veliki romantik i voli da osvaja žene. I to one koje je teško osvojiti, jer je postavio visoke standarde kada je riječ o ljepšem spolu. Mirjana je bila zbunjena kada joj je poslao cvjetić, potom poruku, a onda i direktno prišao. Ona nije znala ko je Dado Topić, jer je godinama živjela u drugom okruženju.

- Kada sam vidio moju Miru, u meni je nešto zaiskrilo. Uspio sam je nagovoriti na nekoliko minuta razgovora. Žena je došla u Rovinj iz Švedske da radi za „Jugoturs" i nije imala pojma ko je ovaj ili onaj. Bila je to moja prednost, jer sam joj onda mogao prezentirati moj najbolji argument, sebe, Dadu Topića, rokera. Mira je moja ljubav. Završila je komparativnu kjniževnost na Cambridgeu, govori četiri svjetska jezika, kao i sin, tako da u kući imam poliglote. Mlađa je od mene 15 godina, a sin Rea (12) je dobio ime po pjevaču Krisu Rea. Naime, na putu do porodilišta me je zamolila da joj pustim neku laganu muziku i bio je to Rea. Onda sam joj rekao da je klinac zasigurno čuo izvođača, te da mu damo takvo ime, a ona je bila presretna - ozareno je lice ovog rokera dok na mobitelu čita Mirinu zabrinutu poruku kako je snijeg zavijao Hrvatsku.

Iz prvog, neuspješnog braka ima sina Danijela, s kojim je u komunikaciji i koji živi u Parizu. O toj vezi ne želi govoriti, jer ne evocira lijepe uspomene. Topići danas žive u mirnom, primorskom mjestu Marini, u blizini Trogira, koje ima otprilike 300 kuća.

Ostale vijestiArhiva