Pjevače, glumce, reditelje, manekenke, sportiste svi uglavnom poznaju od trenutka kada su stupili pod svjetlost reflektora. No, malo ko zna čime su se se oni bavili i kako su se sve snalazili da dođu do novca prije nego što su postali uspješni i slavni.

Ukratko - današnje zvijezde i zvjezdice, baš kao i većina holivudskih imena, radile su bukvalno sve!

Fizički radnici
Tako je glumac Mirvad Kurić prve novce zaradio kao svirač i fizički radnik na građevini.

- Završio sam nižu muzičku školu. Već od osmog razreda, kada mi roditelji nisu dali pare za motocikl, a jako sam ga želio, svirao sam klavijature po kafanama, na svadbama, ispraćajima... Od toga sam živio i dok sam studirao. U osmom razredu počeo sam raditi i na građevini. Bio sam mali. Obećali su mi da ću raditi samo fuge, a onda je došao beton da se ploča izlijeva... Kasnije smo rođak i ja na pijaci Ciglane naveliko kupovali voće i prodavali ga na pijaci na Dobrinji - govori Kurić, koji je povremeno i davao instrukcije iz harmonike i solfeđa.

Glumac i šoumen Dragan Marinković Maca sarajevskoj raji poznat je i kao konobar u omiljenim okupljalištima. Najviše novca zaradio je konobareći u "Crvenoj galeriji", "Estradi", "Slozi", BB-u... Kaže da se ne bi promijenio ni da je sin milionera, jer ne zna šta bi od sebe kada ne bi radio.

- Nema šta nisam radio. Bio sam konobar, autoprijevoznik, svašta radio u nekadašnjoj Tvornici čokolade i kakaa "Zora", na autobuskoj stanici cijepao karte, istovarao kamione, prao šoferšajbne na benzinskoj pumpi, a počeo sam u "Velepekari" sa trinaest i po godina kao fizikaner. Tada sam, zbog radnog naloga, morao izvaditi i ličnu kartu - prisjeća se Maca.

Izgradnji glavnog grada BiH doprinio je i glumac i lider grupe "Bombaj štampa" Branko Đurić Đuro.

- Bio sam fizički radnik od 1982. do 1984. godine na olimpijskim objektima. Prije toga, 1979. radio sam na brodu kao kuhar. Uvijek sam bio vrijedan dečko i nikakav posao mi nije teško padao - priznaje Đuro.

Grobar i menadžer
Za vrijeme studija u Americi reditelj Ademir Kenović prao je suđe.

- Kao student, zarađivao sam na razne načine. Na sarajevskoj tržnici nosio gajbe voća. Čistio kabasti otpad oko ruševnih kuća, davao instrukcije iz engleskog jezika, a kada sam živio u Ohaju, kosio sam travu rano ujutro, prao suđe po restoranima i puštao filmove u kinu. Kao i tada, i sada mi je najdraže kositi travu - kaže Kenović.

Poredeći sebe s ostalima, glumac Enis Bešlagić uvjeren je da s iskustvom grobara među javnim ličnostima još nema konkurenta.

- Iako sam u jednoj sarajevskoj agenciji za nekretnine godinu radio kao menadžer, ljudima je puno interesantnije to što sam u Njemačkoj osam mjeseci bio grobar. Naravno, rake su kopale sofisticirane mašine, a mi smo uređivali grobove i sadili cvijeće. I sam sam uvjeren da na estradi nema ljudi s takvim iskustvom - ističe Bešlagić.

Interesantno je, recimo, i ono čime se naša jedina tamnoputa manekenka Daniella Mijatović povremeno bavi.

- Ponekad na sajmovima prodajem agregate, termogene i motokultivatore, a riječ je o porodičnom biznisu i kad god imam vremena priteknem u pomoć. Ako dobro odradim posao, onda mi i plate - govori Mijatović.

Pare su kapale
Prije nego što je zapjevala, odmah nakon završetka gimnazije, Šemsa Suljaković bila je kafe kuharica.

- Moja majka je radila u Izvršnom vijeću pa me je zaposlila u njihovoj kafeteriji. Kasnije sam uz svog zeta radila kao trgovački putnik i prodavala knjige za "Stvarnost Zagreb". Sa 22 godine sam počela pjevati i dalje je to bio moj izvor prihoda - pojasnila je Suljaković.

Bivši nogometaš i trener Sarajeva Mehmed Janjoš neposredno prije rata okušao se u privatnom biznisu koji mu se, priznaje, za kratko vrijeme osladio.

- Kada sam završio karijeru igrača i vratio se iz Turske, otvorio sam kafić "Amigo" na Baščaršiji. Imao sam 32 godine, žena i ja mladi, a pare su samo kapale. Paralelno s tim, od 1989. do 1992. godine bio sam trener omladinskog pogona FK Sarajevo. Bilo je to zlatno doba, dolazila nam je mlada raja, a kada sam vidio koliko ugostiteljstvo donosi zarade, nije mi padalo na pamet da ponovo zaigram - iskren je Janjoš.

Hebib kopao kanale, Laka prao suđe
Veliki je spisak onih kojima se nije posrećilo da odmah zakorače u profesiju koja ih je proslavila, poput recimo bivšeg nogometaša Željezničara Almira Gredića, koji je danas bankar, ili pak srbijanske pjevačice Svetlane Ražnatović Cece koja je završila Srednju poljoprivrednu školu - odsjek svinjogojstvo...

Tako je Halid Bešlić prvo bio tesar, Mugdim Avdić Henda vozio kamione u Americi, Adin Hebib kopao kanale i nosao vreće po Njemačkoj, Elvir Laković Laka prao suđe i konobarisao u Njujorku, tekstopisac Fahrudin Pecikoza Peca bio konobar u Sarajevu, a u Njemačkoj se fizičkim poslovima bavio i Seid Memić Vajta.

Bebek u "socijalnom"
Željko Bebek, koji se u mladosti bavio gimnastikom, a kasnije malo studirao pravo koje nikada nije završio, radno iskustvo u administraciji pamti kao izgubljenu godinu života.

- To je bio život bez veze i samo tada sam se vozio tramvajem. Bio sam zaposlen u ustanovi koju su u Sarajevu zvali "socijalno" (SIZ Zdravstvenog osiguranja op. a.). Potom sam uspio u karijeri i drugo ništa nisam radio - priznaje Bebek.

Salković u "Elektro-Tuzli"
Osim Dine Merlina, koji je bio bravar u nekadašnjem gigantu "Unis Pretis" u Vogošći, fabrički pogoni ostali su u sjećanju i Nedžadu Salkoviću koji je sedam godina bio tehnički rukovodilac u "Elektro-Tuzli".

- Bio je to početkom šezdesetih kada sam snimio prvu ploču. Mnogo sam putovao i radio. Situacija je bila teška. Oženio sam se u 22. godini, dobio djecu, ali više nisam mogao izdržati ni fizički ni psihički i jednostavno sam dao otkaz - dodaje Salković.

Ostale vijestiArhiva