Lider grupe „Letu štuke“ Dino Šaran ovih dana našao se na meti javnog mnijenja, kritika i procjena kolega i publike. Kaže da nije ni slutio koliku će medijsku pompu napraviti izbor bh. pjesme predstavnice za Eurosong.
U međuvremenu, privodi kraju pripreme za treći album benda i ne nervira se previše zbog odlaska u Oslo. Kaže da, najvjerovatnije, neće ni ići na finale. Regionalni uspjeh u onom što radi i tekstovi u kojima slika stvarnost bez uljepšavanja, satirično, ironično i do bola iskreno, oduševljavaju publiku. I u tekstu „Thunder and lightning“, ostao je vjeran sebi i svom radu, pa i na engleskom jeziku.
- Pjesma je nastala prije poziva na naš izbor pjesme za Eurosong. Bio sam jedan od šezdesetak autora koji su se prijavili. Prije četiri ili pet godina također su me zvali da s grupom nastupam. Meni to nije padalo na pamet, pa se priča ponovila i ja sam odbio. I evo, SAD, treći put Vukašin Brajić se prijavio, a čuo za moj rad. Imao sam spremnu pjesmu „Munja i grom“. Činilo mi se da mu odgovara, iako nije po novom ukusu Eurosonga - priča Šaran na početku razgovora.

Kakav je to „novi ukus“ Eurosonga?
- Sve istočnoevropske zemlje predstavljaju se s etno motivima ili veselim aranžmanima. Ja sam, opet, uvijek pisao pjesme koje nose poruku. Bitan mi je tekst, a čini se da na samom takmičenju nije važan. Ipak, držao sam se onog što radim. Vukašin je iz Sanskog Mosta, ali od svoje 12. godine živi u Srbiji i priča ekavski. Probali smo snimiti na ijekavici, ispalo je ok, ali je on u startu imao problema. Snimili smo i englesku verziju i bilo mu je lakše za izvesti. Ipak je on taj koji ide na Eurosong i predstavlja našu zemlju. Bilo je čak ponuda da pjevam i ja.

U nekoliko intervjua istakli ste kako često pravite kompozicije koje nisu „na prvu“?
- Čuo sam šta je Bregović govorio o pjesmama za „Eurosong“- kako trebaju biti s podlogom s naših prostora, vesele i jednostavne. Cijenim to što govori i mislim da je dobro uradio svoj dio posla, ali imam sasvim suprotno mišljenje. A nakon predstavljanja, bilo je mnogo negativnih komentara. Ponavljam da sam pisao pjesmu za pjevača, nisam imao ni puno vremena, a organizacija kod nas nije baš na nekom nivou. Ne znam kako ćemo se plasirati, ali poučen ranijim iskustvima i prema instinktu znam da što je veći otpor iz vlastite sredine, bolje su šanse da se u Oslu nešto napravi. Svi znamo da brojni faktori koji utječu na plasman. A pjesme koje osvajaju „na prvu“ obično kratko traju.

Na press konferenciji do izražaja je došla loša koordinacija. Vi i Vukašin imali ste oprečna mišljenja o jeziku izvođenja. Zar se to nije moglo ranije dogovoriti?
- To je organizacijski propust. O mnogim stvarima odlučuju organizatori, kako stoji u ugovoru. Bio sam odlučno protiv, a kasnije sam shvatio da je javno mnijenje za englesku verziju. I, na kraju sam popustio.

Autor ste s prepoznatljivim stilom. Koliko verzija na engleskom jeziku može dočarati ono što ste htjeli reći?
- Mislim da može. Ako većina misli tako, nek’ pjeva na engleskom. To je festival za narod, a u Regionu će se pjesma promovirati na našem jeziku. SAD baš razmišljam o tome da je sve ovo možda bila i greška, to što su me zvali kao autora, jer nisam „pogodan“ za Eurosong. A kad se baviš ovim poslom, moraš biti spreman kako na pozitivne, tako i na negativne reakcije. Ako ti dvojica kažu da si pijan - počni se valjati. Volio BiH da je naš metalitet drugačiji i da nije uvijek prisutan preuranjeni sud i „pljuvanje“. Niko ne razmišlja o tome šta ako pobijedimo? Kakva će onda priča biti? Malo je vjerovatno, ali šta ako...

Kažete da je najviše komentara u stilu „da pjesma nije vesela“?
- Da. Ne znam da li nam realno treba vesela pjesma. Jesmo li mi narod koji ima neki poseban razlog za slavlje? Ovaj tekst jasno govori o koegzistenciji. Mi živimo u svijetu, a ne samo u Regiji, gdje se komšije kolju. Sve je više ratova i mržnje. U pjesmama uvijek imam dozu političnosti. Mislim da svako od nas mora biti političan u ovim vremenima. Inače ste površni. I ja se nerviram, jer imam porodicu. Stalo mi je kako i gdje živim, te da sam s komšijom u dobrim odnosima, da Federacija i RS sarađuju. Bolje da gradimo svoje i nemamo kompleks inferiornosti, nego da zagledamo kod komšije. A ovdje svi to rade.

Jeste li Vi gledali kako su se „komšije“ pripremile za Eurosong?
- „Feminnem“ nisam ni čuo ni vidio. Bregovićeve pjesme su napravljene profesionalno. Stari lisac zna formu i definitivno je sigurno da će sve tri biti hitovi. Meni se najviše svidjela kompozicija koju izvodi Emina Jahović, ali Milan Stanković je velika zvijezda u Beogradu, pjeva odlično, interesantan je, ima tu androgenu crtu, kao recimo Lady Gaga. Čuo sam i makedonskog predstavnika i - dobar je. To ne znači da ćemo mi ispasti i da smo „zadnji odron“.

Šta su sada Vaše obaveze u bh. timu za Eurosong?
- Mogu ići u Oslo, ali i ne moram. Od početka o tome razmišljam - da li da uopće idem?! Imat ću obaveza s bendom, jer pripremamo novi album.

Jeste li tokom posljednjih desetak dana razmišljali u stilu - zašto mi je sve ovo trebalo?
- Mislim da bi svako to pomislio. Sjećam se situacije kad je izašao prvi album „Štuka“. Komentari su bili izuzetno negativni. I onda, nakon mjesec, desio se prvi koncert u Sarajevu i 200 ljudi stajalo je ispred ulaza u „Coloseum“, gdje smo nastupali.

S pomenuli ste političnost i potrebu da se pokrenemo. Jeste li razmišljali o aktivnosti van stihova?
- Muzičar sam i ne mislim da bi trebalo da se angažiram u nekoj političkoj stranci. Možda BiH pomogao opciji za koju BiH se uvjerio da ima dobar koncept. Međutim, živimo u vremenu demokracije i loših vođa. Dva mandata su vrijeme za koje se vođa „naklepa“ i nema viziju, jer zna da neće ostati tu doživotno. Danas je sve instant - i pjesme i političari.

U čemu je rješenje?
- Mi u BiH, zapravo, nemamo nikakvu politiku ni ekonomiju, osim one podzemne sastavljene od mita, korupcije i kriminala. Savršeno uvezan kriminalni sistem djeluje u svim institucijama. Samo „zatezanje“ funkcionira. Ova hapšenja, koja se dešavaju posljednjih dana, jesu zbog izbora. I onda isti zasjednu na vlast... Ili dođu drugi. Da se ne bavim ovim, možda BiH osnovao stranku. Znam tačno šta BiH prvo uradio.

Šta biste uradili?
- Izmijenio BiH Ustav - nema Srba, Hrvata i Bošnjaka. Svi bi bili Bosanci i Hercegovci, a da ostane pravo građana da ispoljava svoju vjeru. Kad je moj brat otišao da upiše dijete u matičnu knjigu rođenih, koje je iz mješovitog braka, nije ga mogao prijaviti kao Bosanca i rečeno mu je da je to - „pod ostali“! U zemlji koja se zove Bosna i Hercegovina biti Bosanac i Hercegovac je „pod ostali“!? Ako se to ne promijeni, bit ćemo vječni zarobljenici. To je naš problem - a ne to da li je pjesma spora i kako ćemo se plasirati.

Nakon Vašeg velikog uspjeha te koncerata „Štuka“ u Regiji, kad možemo očekivati treći album?
- Radimo na tome. Imamo nekoliko najavljenih nastupa u Crnoj Gori, širom naše zemlje i u Hrvatskoj. Najavni singl promovirat ćemo uoči izbora u oktobru, a album krajem ove ili početkom naredne godine. Radimo studiozno, bend smo koji je na granici da bude komercijalan, a opet je alternativa.

Kako postavljate tu granicu?
- Jednostavno je. Ja mogu početi pisati materijale koji su sasvim komercijalni. Nikog ne potcjenjujem, ali mi ono što jesam ne dozvoljava takav odnos. Sve kolege u BiH posebno cijenim, jer smo korak-dva uvijek iza komšija. Zbog politike nemamo mogućnost da napredujemo. Mi smo kao rogovi u vreći - ne mogu naprijed, mogu se samo „gombati“.

Znači li komercijlno po prvilu nedostatak stila i ukusa?
- Danas je, nažalost, ne samo kod nas, nego i u svijetu komercijalno ono što je banalno. Znam ja i da je Eurovizija kič festival. Mnogima nije bilo pravo zbog izbora moje pjesme, a možda su i oni bili pretendenti. Kad pišem pjesme za svoj bend, imam punu slobodu. Nije mi bitno kako će neko reagirati i nisu mi važni komentari. Publika sama dođe i nađe se u tome ili ne. Za svaku pjesmu postoji slušateljstvo. U kompoziciji „Mjesto za dvoje“ uživaju žene, „Kredenci“ su muška pjesma, a „Teslu“ vole svi. Volim da u mojim djelima ima elemenata džeza, punka, sevdaha i da je svako priča za sebe.

Jedan ste od rijetkih pripadnika urbanog muzičkog izraza koji ističe da se „ne treba svađati s narodnjacima“?
- Turbo folk je izraz pobune današnje omladine. Kolege iz moje branše su a priori protiv tog muzičkog pravca. Ja ga ne slušam, ali nemam šta ratovati s njim. Turbo folk je uvijek bio tu. I Bob Dylan je folk muzičar, a jedan je od najznačajnijih likova u historiji pop kulture. Čak je i sam rock izrastao iz folka, korijeni tehna su u afričkoj muzici, koja je opet, folk. Mi se kao busamo u prsa sa sevdahom, a i to je folk. Moramo shvatiti da živimo u vremenu slobodnog izbora. To je lijepo, ali nosi i ružne stvari. Birajući demokratiju, često biramo i površnost. U njoj mora biti mjesta za sve, pa i one najpovršnije među nama.

Ostale vijestiArhiva