Ležerni džins i sportska jakna, u njima Enver Marić izgleda tako mladoliko da je teško vjerovati da ima 62 godine. Iza sebe ima dugu 42-godišnju sportsku karijeru. Njoj, kaže, može da zahvali na dobrom zdravlju i izgledu. Ne kaže se džaba, dodaje, "u zdravom tijelu zdrav duh“. Rado se sjeća svojih početaka u Veležu, daleke 1967/68. i divnih nastupa za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije, za koju je prvi puta zaigrao pet godina kasnije u Beogradu, protiv Sovjetskog Saveza. Imao je čast, priča, da igra za nju 32 puta. U Veležu je stajao na golu u više od 600 utakmica, poslije toga u njemačkom Schalkeu preko 150 puta. U popularni njemački klub je došao 1976. godine i ostao dvije godine. Nakon toga srce ga je nanovo povuklo na Neretvu, u rodni Mostar, sve do ratne 1993. godine, kada je morao napustiti grad. Imao je sreću da nađe posao u timu koji se zove "sreća“ u diseldorfskoj Fortuni, s njom je prošao trnoviti put od treće do prve lige. Nakog toga su mu bila otvorena vrata za berlinskog prvoligaša Herthu, gdje je ostao do dan-danas. "U tih 12 godina je bilo jako lijepih momenata. Igrali smo čak i u Kupu evropskih šampiona, protiv timova kao sto su Čelzi ili Inter Milano. To je bilo sjajno vrijeme, puni stadioni“, kazao je Marić za Deutsche Welle. Protekla godina je, nažalost, bila veoma turbulentna. Poslije velikog broja poraza i promjene trenera je berlinski prvoligaš ispao iz prve lige. O razlozima ispadanja ne želi mnogo da govori, ali smatra da je pogrešno da je Hertha ostala bez igrača poput Pantelića i Šimunića, a da nije dovela druge igrače tog kvaliteta. Enveru Mariću je međutim važno da kaže, da on ne napušta zbog toga ovaj tim, on nije čovjek koji bježi s "broda koji tone“. Odlazak je bio davno dogovoren sa rukovodstvom kluba. Leteći Mostarac će ubuduće letjeti između Evrope i Amerike. Popularni Mara je već odavno planirao da sredinom ove godine ode u zasluženu penziju i da se posveti svojoj porodici. "Radujem se susretima s djecom i unucima. Imam tri unuke i jednog unuka, neki od njih žive u Americi i posjećivaću ih redovno. Jednom nogom ću ostati i u Berlinu, no želim se vratiti u rodni Mostar, to je za mene najljepši grad na svijetu“, kaže Marić.
Leteći Mostarac, koji je branio i za reprezentaciju svijeta i Evrope će ubuduće, dakle, letjeti između Evrope i Amerike gdje mu žive djeca. A u Mostaru će pomagati tamošnjoj djeci koja sanjaju da jednog dana budu popularni i voljeni kao on.

Ostale vijestiArhiva