Od bijega Radovana Stankovića, prvog zločinca kojeg je na procesuiranje Bosni i Hercegovini ustupio Tribunal u Haagu, prošle su tri godine i jedan dan. Od Stankovića ni traga ni glasa. Prije devet dana nestao je i zločinac Momir Savić. Sve ovo ne čudi sagleda li se na kakav način se vode postupci, briga o pritvoru, te ko osigurava osuđenike. Federalna TV donosi priču o najnovijem imenovanju direktora zatvora u Bihaću, o Muhamedu Krkiću, čiju biografiju pažljivo ispituje Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona.

Gotovo je nevjerovatno da na čelo institucije kakva je zatvor bude imenovan čovjek koji do sada nije imao ni dana radnog iskustva u zatvoru. Ali to svakako nije najveći problem. Prvi čovjek bihaćkog zatvora Muhamed Krkić i sam je pod tužilačkom obradom u vezi sa stjecanjem stručne spreme, stručnog ispita i isplate plaća dok je bio vršilac dužnosti direktora Službe za zapošljavanje USK-a.

Sumnja u krivotvorenje odnosi se na nekoliko činjenica. Prva je vjerodostojnost dokumenata o završenom pravnom fakultetu. Krkić je na konkursu priložio diplomu Pravnog fakulteta iz Banje Luke bez pečata. Dodatnu sumnju da je u 38. godini završio pravni fakultet Tužilaštvu stvara i u radnoj knjižici bez pečata dopisano napredovanje u toku zaposlenja. Pored zvanja automehaničar je pečat, dok pored napredovanja u diplomiranog pravnika pečata nema.

To nije sve. U MUP-u je obavljao delikatne poslove. Nezvanično, dva dana pred decertifikaciju daje otkaz. Potom je imenovan za direktora Službe za zapošljavanje USK i paralelno s tim u Upravni odbor Agrokomerca. Kako i koliko savjesno je te poslove obavljao pri imenovanju za direktora zatvora očito nikog nije interesovalo. U Zavodu za zapošljavanje je dobio otkaz zbog učinjene teže povrede radnih obaveza. Ništa bolja nije ni privatna biografija automehaničara, potom pravnika, zatim češkog biznismena od 1994. i sa sumnjivom i nerasvijetljenom biografijom od 1992. do 1994. Za sada je akter općepoznate priče o zloupotrebi žiranata.

Krkić o konkretnim navodima nije želio govoriti osim što tvrdi da je žrtva pritisaka. Ova priča ima još detalja. Osim što je školski primjer o tome kako je jedino prvo imenovanje bitno, a nakon njega ostala dolaze sama po sebi i bez provjera, naravno pod uvjetom da ispunjava očekivanja o poslušnosti, priča o Muhamedu Krkiću može poslužiti i kao inspiracija bjeguncima poput Radovana Stankovića ili Momira Savića. U tom slučaju adresa odgovornosti neće biti jedino Krkić već oni koji su ga imenovali podmirujući kolegijalne i međustranačke dugove.

Ostale vijestiArhiva