Iako je zakoračila u osmu deceniju života, a iza nje je više od pola stoljeća pozorišnog i filmskog rada, srbijanska glumica Ružica Sokić i dalje opravdava epitet „rođene glumice“.Nakon monodrame „Sve moje žene“, koju je igrala na sceni Tuzlanskog narodnog pozorišta Ružica čisti lice i razgovara s nama. Da nije više mlada, primijeti se, ali niko ne bi povjerovao da ima punih 75 godina. Još je lijepa, vesela, pozitivna i energična.

- Veoma sam emotivna, kako na sceni tako i privatno. Priznajem samo emocije. Ni umjetnost ne konzumiram racionalno. Smatram da je to veliko trošenje u kojem dajem puno emocija, jer ja ne mogu ništa mehanički uraditi. I u životu se borim za istinu i pravdu. Nikog nisam oštetila i sretna sam da mogu da dajem.

To me uveseljava. Kada govori o istini i pravdi, ne može izbjeći bolnu temu zvanu Banja Luka. To je rodni grad njene majke, u koji je ona desetak godina dolazila kod djeda na ljetne raspuste i kupala se u Vrbasu. Za taj grad vežu je divne prijeratne, ali i gorke postratne uspomene.

- Uvijek sam ljetovala kod djeda, jer u to vrijeme smo bili siromašni: jadni i bijedni. I dok su druga djeca išla na more, ja sam išla u Banju Luku. Nije mi bilo loše. Lijepe su davne uspomene, ali ovo što mi se sada događa nije lijepo. Moji Srbi su mi zvjerski oteli imovinu i prevarili me. To je zločin! Ja se 11 godina sudim s njima, i zdravlje sam svoje izgubila. Prvo je majci neki čovjek oteo zemljište moga djeda, jer ona tu nije živjela, a kada je nakon 15 godina borbe vratila to imanje u centru grada, dogodio se posljednji rat i drugi čovjek je oteo imanje.

Tu je sada nešto izgrađeno i ja ne tražim ni da ruše to, samo tražim obeštećenje. Ali oni se s takvom indignacijom ponašaju prema meni da je to strašno. To je skandal, kako se ne stide i Boga se ne boje. To znaju svi u Banjoj Luci. Pisala sam i premijeru Miloradu Dodiku, koji se nije udostojio odgovoriti, a ja sam htjela da mu to objasnim, jer sam mislila da on to ne zna. Ali, ja neću odustati, ići ću i do Strasbourga ako treba - ogorčena je Ružica.

Ova velika, borbena glumica ustvari je skromna i jednostavna. Sve što radi, radi iz ljubavi i to je, zapravo, ključ njenog uspjeha. Prije svega, mnogo voli pozorište, ali voli i ljude, prirodu... Divila se bašti punoj velikih kestena ispred Tuzlanskog narodnog pozorišta i ljutito govorila kako su u Beogradu posjekli 250 stabala.

A Ružica, koja nikad nije postala majka, mnogo voli i djecu.

- Nemam djecu, a imam muža i kuče. Eto zbog tog posla u koji sam se unijela cijelim svojim bićem, mimoišla sam nešto veliko i to je moj grijeh. Mislim da je to razlog mog ispaštanja i smatram da sam pogriješila jer nisam rodila dijete. Ali ja volim djecu! Idem ulicom i gledam ih - iskrena je Ružica.

Ostale vijestiArhiva