"Ne dajte mi na Safeta!" Pape je najveći fudbaler na našim prostorima! Morate ga podržati - zamolio, skoro pa naredio Miroslav Blažević, najuspješniji bh selektor, koji je našu reprezentaciju doveo u baraž.
Već u sljedećoj "zapovijedi" karfizmatični Ćiro se korigirao.
- Sa onako opakom reprezentacijom Safet ne smije kalkulrati. On mora biti vođa, lider, autoritet, kojeg će igrači prepoznati. U protivnom, halali Huso materi. Ona reprezentacija, moji igrači trebaju čvrstu ruku. Volio bih da je to Safet, ali mi nije drago što najavljuje borbu za drugo mjesto. Safete, jurišaj na prvo, ako želiš biti drugi. Ko su Francuzi? Niko i ništa. Dobro mi je moj prijatelj Ivica Osim govorio da su Francuzi najslabiji protivnici za baraž, a mi dobismo najačeg. Portugalce, koji su se služili svim i svačim da prođu.
Ćiro o našoj reprezentaciji govori još kao svojoj, makar je plaćen da brine o kineskom prvoligašu Šangaju. Koji je po svemu osrednji, po budžetu, po igračkom kadru, ali ne i po struci...
- Kada sam došao dogovor je bio da ekipa ostane na okupu i da dovedemo još neko pojačanje. Tako smo se dogovorili u Beču. Dok sam došao u Šangaj, predsjednik je prodao četiri najbolja igrača. Koji su zločesto prognozirali da ćemo se boriti za opstanak. Ni predsjednik nije vjerovao da ćemo uspjeti preživiti tri četiri kola, a evo mi smo nakon jedanaest kola u vrhu. Mi smo kokuzi za Ivakovićev klub, pa za Dalian, pa Peking, ali gledaju nam u leđa - priča ponosno Ćiro, a Dražen Besek, Enver Lugušić, Mirsad Omerhodžić netremice gledaju sa odobravanjem u svog šefa.
Ćiro priča o Kinezima, a misli na Portugal, na dijamante, na bagru iz Saveza...
- Čudo bi napravili kunem ti se. Ili možda oni koji vode savez nisu zaslužili da prođemo. Šteta zbog naroda. Naš narod napaćeni je zaslužio da odemo na svjetsko prvenstvo. Niko u Bosni ne bi pričao o neimaštini, o svakodnevnim problemima da smo otišli, kao što smo zaslužili. Niko ne bi pričao o manjem entitetu, Dodik bi bio u mišjoj rupi i molio za kartu za Južnu Afriku. On je, a vrijeme će to pokazati, sve učinio, poduzeo, a mogao je itekako da nas spriječi, a meni vidiš ne smeta da Srbija ode dalje. Ja ustvari želim da Antić prođe grupu.
Makar cijeli svijet, pogotovo ovdje u Sloveniji čuče pred tv ekranima, Blažević bježi kao đavo od krsta kad prolazi pored plazmi u hotel "Arena".
- Zgadilo mi se svjetsko prvenstvo, jer nema moje reprezentacije. Kunem ti se svim, Bosna i Hercegovina bi gazila sve redom u Africi. Ovo što ovi igraju je "šaša". Umrijet ću a neću prežaliti što sam otjeran, što sam spriječen, zaustavljen. Meni nisu dozvolili da odemo u Afriku.
Duga je lista onih koji su, po Ćirinom viđenju stajali na putu...Bilo je to "izdajnika", zločastih novinara, navijača, čelnika Saveza, dodikovaca...
- Sad je sve otišlo u nepovrat, ali mi žao zbog naroda. Kunem ti se, srce me boli. Pa, vidiš gdje sam morao doći, pobjegao sam što dalje da me manje boli, a sad mi vi sipate sol na ranu.
Ćiro ne govori, ali se podrazumjeva da stručnjak njegovog kalibra, dakle svjetski stručnjak, ima svoju cijenu. Priča se da je za dolazak dobio milion eura, da ga čeka nagrada 500.000 eura ako osvoji titulu i još pet miliona za igrače i njegov stožer kao specijalna nagrada.
- Sve je to ništa šta bi država dobila da smo otišli u Afriku! Moja reprezentacija bi pobjedila i na izborima.
Selektor je otkrio kako je došao na pripreme u Sloveniju-.
- Rekao sam, predsjedniče, ja vodim tim u Sloveniju i Hrvatsku: Kaže, može, ali pod jednim uslovom: Kojim? Da i ja igram prijateljske utamice. Može, velim. Šta drugo da kažem predsjedndiku koji je neviđeni fanatik. Zgrnuo je stotine milione dolara na video igricama, pa može malo i da igra kod mene. Niko osim Lugušića nije ostao više od godinu dana, jer gazda voli da mijenja, sastavlja, odlučuje. I ja mu dozvolim sve da priča, sugeriše, ali sve sam odlučujem.
Našu javnost, posebno hrvatsku zanima hoće li Ćiro u Liverpul?
- Odlazak na Svjetsko prvenstvo bila bi kruna moje karijere, a ne mogući odlazak u Liverpul. I ne ide mi se toliko kada znam da bi "pola Hrvatske" završilo o bolnicu od šoka, zavisti. Moguće da predsjednik kupi Liverpul, pa ću umjesto za trenera Sarajeva, gdje me zove moj prijatelj Mućo, morati u Liverpul. Nisam ti više mlad sine, ovo su moje posljednje utakmice, u jeseni sam života. Možda bih poživio još koju godinu da nisam u životu sreo Čolakovića i Čeku - u svom je stilu završio Ćiro Blažević, koji je svojim dolaskom popunio hotelske kapacitete ne samo u Areni, već u svim okolnim hotelima. Novinari, navijači, sportski radnici, svi žele vidjeti nogometnog genija, trenera svih trenera. Navodno su i Kinezi sa sarajevskih naselja, pohitali ka Pohorju.

Ostale vijestiArhiva