Ona je žena koja ne broji godine, ne obilježava godišnjice i mrzi šablone. Neki će reći da je maštovita i ekstravagantna, drugi da je neobična i čudna, ali svi su saglasni u tome da je Josipa Lisac originalna umjetnica. Već decenijama zauzima posebno mjesto na muzičkoj sceni, a njene pjesme i vizuelni identitet u potpunosti oslikavaju njenu osobnost.

Dar od Boga

- Sve moje pjesme su dio mog života, koji je bio onakav kakav je trebao biti. U svakom slučaju, izuzetno sam sretna osoba, jer sam od dragog Boga dobila muziku i kroz nju mogu doživjeti ljubav svih ljudi koji su u mojim pjesmama prepoznali dobro. I posljednji album „Živim po svome“ me oslikava. Kada dođeš u trenutak da se nešto stvara, onda želiš prepoznati sebe u tome. To je neminovno. Da li kroz tekst ili kroz glazbu? Riječi jednostavno sjedaju. Neko će mi reći: „Kako se to tebi može sviđati?“. A meni se jako sviđa. Nekome je grozno, a meni se sviđa jer sam ja tu prepoznala nešto svoje, nešto samo za mene skriveno - direktna je Josipa.

Njen posljednji album „Živim po svome“ publika i kritičari doživljavaju i tumače na svoj način. Neki kažu da taj album, zapravo, oslikava njen stav spram drugih ljudi.

- Iako mi to nije bila namjera, svi su to tako protumačili. Sam tekst istoimene pjesme napisala je Alka Vuica, a i dizajn albuma me je predstavio kao da živim u oblacima. To je, vjerovatno, podsvjesna težnja svih nas da kreiramo mali svijet u kojem možemo biti svoji, ali u stvarnosti je to znatno drugačije. To nije bijeg od stvarnosti, jer bi to bio znak slabosti, nego život u nekom boljem okruženju.

Uvijek je držala do kvaliteta, pa je tako album „Živim po svome“ ugledao svjetlo dana devet godina nakon njenog pretposljednjeg albuma.

- U novim pjesmama sam tražila sebe, htjela sam da čujem nešto novo i da album ima primjetnu nijansu džeza, koja će da me odvede u neke druge dimenzije. Pjesma i muzika se njeguju, one se žive i uvijek trebaju zvučati drugačije. Bilo bi zaista grozno da i danas na isti način izvodim pjesme onako kako je to zamišljeno prije 30-40 godina. Volim se stalno mijenjati i to se prepoznaje i na posljednjem albumu. Ako se dvije pjesme od osam s albuma svide publici i opstanu dugo - to je veliki uspjeh.

Dnevnik ljubavi

Godinama unazad diva je uvijek iznova iznenađivala pa i šokirala publiku i javnost. Biti drugačiji u okruženju u kojem vladaju klišei i stereotipi, nije baš lako.

- Danas sam u veoma povoljnoj situaciji u kojoj ljudi od mene traže da budem drugačija. Više nema šokova. Konačno sam u modi i ne iznenađujem okolinu. Na početku karijere sam se mnogo mučila da bih se dokazala i kroz vizuelni identitet, a danas je mnogo umjetnika, dizajnera i kreatora koji imaju svoj svijet i, od kada smo se spojili, baš nam je super.

Njen prvi album „Dnevnik jedne ljubavi“ doživio je reizdanje i osvojio čak četiri „Porina“. Josipa se ponosi time što njena vjerna publika još nosi u srcima njen debitantski album koji je napravila u saradnji sa svojom velikom ljubavi Karlom Metikošom.

Svake godine u Zagrebu održi koncert posvećen Metikoši. Mnogi kažu da je upravo Metikoša stvorio Josipu Lisac.

-Proživjela sam ljubav i upoznala Karla Metikoša, izuzetnu osobu kroz koju sam upoznala svijet, ali i sebe. Moram iskreno reći da je on dio mene - kaže na kraju Josipa.

Ostale vijestiArhiva