Vijesti
Žuta štampa
Šerif Konjević: Prvi glas estrade
05.09.2010. 14:00
Izvor: dnevni avaz
Šerif Konjević: Prvi glas estrade
Mada bi se imao itekako čime pohvaliti... to ne čini
Želja, upornost i talenat doveli su Šerifa Konjevića do vrha estrade na prostorima bivše Jugoslavije. Rođen u Sanici, uz istoimenu rijeku, kažu najhladniju u Evropi, u potragu za boljim životom krenuo je put Slovenije sa samo 16 godina. I ubrzo se vratio. Rekli mu da nema njegove struke. Mnogo godina kasnije brat mu je priznao da ga je na svim razgovorima za posao „hvalio“ kao neradnika kojeg je bolje ne zaposliti.

I dobro je što je bilo tako. Možda bi danas pjevušio za svoju dušu, a mi bismo ostali uskraćeni za sve one izuzetne pjesme koje nam je otpjevao... i koje i danas pjeva. Pričao nam je Šerif o prvom honoraru za koji je kupio pšenično brašno jer je bio željan bijelog hljeba, o svesci u koju je zapisivao tekstove pjesama, o ljudima koji su mu pomogli na početku karijere, uvijek ima puno toga za reći. I opet... priča nije završena.

Njegova karijera počinje sredinom 70-ih. Zahvaljujući u to vrijeme poznatom harmonikašu i pjevaču Ljubi Kešelju u Sarajevu se upoznaje sa Nazifom Gljivom.

Kao 18-godišnjak snima svoje prve singlice „Đul Zulejha“ i „O suze moje“ 1975. godine. 1982. dolazi do suradnje sa Novicom Uroševićem na albumu „Bijela vjenčanica“. Taj album nadilazi sve do tada rekordne naklade (prodan je u nakladi od 825.000 primjeraka). Šerif nakon toga postaje jedno od najpoznatijih imena tadašnje estradne scene. Za sebe kaže da je uvijek, kao i danas, bio skroman.

Ta ga vrlina i danas krasi, razlikuje od drugih. Mada bi se imao itekako čime pohvaliti... to ne čini. Ali, rade to drugi pa kažu da je Konjević, bio i ostao, prvi glas estrade. To sigurno i danas jeste.

Bio je i ostao zaljubljenik prirode. I baš tu, u „srcu“ prirode, na Velikoj aleji, sagradio je prelijepu vilu u kojoj uživa sa suprugom Kanitom i sinom Leisom. Njih ne voli puno medijski eksponirati. Ma, ni sebe, ali, kako reče kroz smijeh, mora zbog ljudi koji ga vole. A, vole ga mnogi. Ima i onih koji ga ne simpatišu... i svjestan je toga. Ali ne zamara se time. Kako reče: „Nikoga ne diram, i neka me ne diraju“. A, onima koji ga „diraju“... odgovara smiješkom, pjesmom...