Na poziv Nove TV u septembru prošle godine, imala je sreću da radi, upozna i druži se sa sjajnom glumačkom ekipom na snimanju nove Hrvatske serije „Periferija City“, za koju scenarij potpisuju Saša Ljubičić i Ognjen Sviličić. Popularnoj glumici, Tuzlanki Melihi Fakić, scenarij se odmah dopao i učinio prihvatljivim, kao i lik Asime Ferhatović - koji igra. Bosanka, lijena snaha, u vječitoj svađi sa svekrvom udata u obitelj Kamenić, koja kao i svaka druga porodica danas ima svojih problema. U silnoj želji da izađu iz besparice, krize i neimaštine, na duhovit način, zapravo, zapadaju u nevolje. Snimljeno je četrnaest epizoda i kažem sve su to priče iz svakodnevice, iz života malih, običnih ljudi. Mada je tempo rada na ovom serijalu, dodaje, zaista bio brz i naporan, ipak su glumci na neki poseban način zavoljeli svoje uloge, i iz dana u dan postajali kao prava mala porodica. Svaki novi set snimanja donosio im je novu radost i zabavu. Inspirativan, duhovit i šarmantan scenarij, prepun domaćeg humora, jednostavnosti i autentičnosti, koje ova serija svakako ima, stoga su zasigurno recept za uspjeh gledanosti. Jer, upravo ta jednostavnost i autentičnost dovode do popularnosti. Ljudi vole gledati nešto što se tiče njih samih, prepoznati ili uporediti mane i vrline likova koje gledaju - sa sobom ili s nekim koga poznaju iz svoje okoline. Jednostavno, to publika voli. Dokaz tome je i serija „Viza za budućnost“ koja je, prvih godina prikazivanja, postigla nevjerovatnu gledanost u Bosni i Hercegovini, tako i susjednim državama. Sjećam se da su me ljudi zvali iz Makedonije, na gostovanjima po Srbiji i Crnoj Gori prolaznici zaustavljali na ulici i iskreno oduševljeni pozdravljali i pokazali veliko interesovanje za Husikama. Dokaz za to je i serija „Lud, zbunjen, normalan“, koja također ima veliku gledanost, a veliko interesovanje imala je i „Naša mala klinika“. Ljudi jednostavno vole gledati i pratiti sudbine porodice Husika, Golijanin, Fazlinovića... i eto zapravo sam sigurna da će i Kamenići iz „Periferije City“ zauzeti svoje pravo mjesto i da će interesovanje publike biti veliko. Nedjeljom u 20:00 sati ova serija će ulaziti u domove gledatelja, a nadam se i u njihova srca. Iako su prikazane tek prve epizode serija, Meliha je zadovoljna onim što sam vidjela. Dopada mi se kako to sve na kraju izgleda. Čula sam se s nekim prijateljima iz Hrvatske koji mi kažu da je gledanost velika i komentari su više nego pozitivni. Na moje oduševljenje, prolaznici u mom gradu reaguju s onim: „Ej, super Vam je ono na Novoj!“. Moji prijatelji, koji imaju signal Nove TV i koji su uspjeli to pogledati puni su lijepih i pohvalnih utisaka. Nažalost, signal Nove TV nemaju baš svi, ili imaju ali s nekim prekidima, tako da će se o pravoj gledanosti i uspjehu serije moći govoriti kada i ako neka bh. tv-kuća krene s emitovanjem. „Periferija City“ će, zasigurno, s pravom imati svoju publiku i pružiti joj smijeh i zadovoljstvo. Uz sve angažmane na malim ekranima, kojih je u posljednje vrijeme za popularnu glumicu sve više, Meliha ne zaostaje ni s poslom u svojoj matičnoj kući u Narodnom pozorištu Tuzla. I dalje igra postojeći repertoar i zadovoljna je tamošnjim angažmanom. U skorije vrijeme planiraju se gostovanja s predstavom „Gospođa ministarka“ u režiji Sulejmana Kupusovića, koja se do sada pokazala uspješnim projektom Narodnog pozorišta Tuzla. Ansambl tuzlanske pozorišne kuće i dalje radi, na zadovoljstvo publike, dobre predstave, a svakako ima i odličnu saradnju s ostalim pozorištima kako u BiH, tako i šire. Predstava „Malograđanska svadba“ također ima isplanirana gostovanja i turneje, a tu su i dva nova projekta. Pokrenut je Dramski studio, uglavnom se radi, a tako se dolazi i do dobrih rezultata. Ne spomenuti i Melihine autorske projekte u kojima se posljednjih godina okušala režirajući predstave, bilo bi neozbiljno, s obzirom na uspjeh koji su pobrale. Za pisanje je, kaže, interesiranje pokazala još na Akademiji, a piše i danas. Vesele naravi kakva jesam trudim se da uvijek razmišljam pozitivno, pa kad i nemam šta da radim - ipak radim. Pišem, pravim nakit, moram da budem kreativna u nečemu. Moja dva teksta su igrana dugo na tuzlanskoj, a i drugim scenama, i postigla su veliku gledanost i interesovanje, što mi je bio cilj. Ova druga predstava „Je l’ tražite sobu?“ trenutno je, da kažem, „zaleđena“, jer moj mladi kolega Siniša Udovičić sprema novi projekt „Arapska noć“ u Zenici, što je koprodukcija Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice i Narodnog pozorišta Tuzla u režiji Filipa Grinvalda. Tako da ću nakon te premijere obnoviti i „svoju“ predstavu i zaigrati je s punim žarom, koju publika, na moju sreću, zaista prati s oduševljenjem i zanimanjem. Osim ljubavi koju je dala glumi i pisanju, Meliha dio nje čuva i za pjesmu. Od svojih je roditelja naslijedila talent za muziku, u kojoj bezrezervno uživa. Sad bih rekla voljela sam zapjevati. Nešto mi se baš danas i ne pjeva. Kada vidim u kakvom društvu živimo, kako nam pored svih problema svaki tren može zakucati bijeda i bolest na vrata, a mi se i dalje glođemo, svađamo, napadamo, tračamo. Bljak. Ima ona izreka „ko pjeva, zlo ne misli“, a bogami ko danas misli šta će sutra - nije mu do pjesme. Iza Melihe su već zavidna karijera i staž. Ipak, nekad se čini da se u posljednje vrijeme prednost u našoj državi daje mladim glumicama. Melihi to ne smeta, jer je, dodaje, pristalica toga da mladim ljudima treba pružiti šansu. Kada to kažem, ne mislim samo na svoju profesiju. Treba mladih inžinjera, doktora, političara. Ne samo mladih, nego i sposobnih. Primjera radi, mladi glumac ili glumica za sobom će u teatar dovesti još pedesetak, stotinu ljudi i eto mladosti i u publici. Smatram da je svako lud i blesav, ako misli da će njegova karijera trajati vječno u bilo čemu! Sve dođe i prođe, jer put gore je uvijek i put dolje. Potrebno je samo znati trajati na pozitivan način, ostati čvrsto na zemlji i pokušati u zdravlju dočekati penziju. Daj Bože! Zbog svih obaveza koje ima, vremena za privatan život ostaje veoma malo. No, važno je, kaže glumica, znati ga iskoristiti na pravi način. Svijet u kojem živiš je onaj koji sam stvoriš. Treba biti što više okružen ljudima koji te čine sretnim i zadovoljnim, a za mene su tu na prvom mjestu moji roditelji i sestra. Možeš sebi učiniti svaki dan lijepim tako što ćeš prošetati gradom, onako pozitivno bez imalo ružnih misli, pozdraviti se s plemenitim ljudima, popiti kafu, i nažalost u ovom životnom haosu koji nam se nameće, stalno se truditi što više pričati o lijepim stvarima. Ako bih u „pitanju“ izbrisala riječ „privatan“, bila bi to odlična poruka i završnica ovog razgovora. Trebali bi se svi zapitati: Kako?

Ostale vijestiArhiva