Za Tončija Huljića neki će reći da je prepotentan, kontroverzan, čudan, ali mu niko ne može osporiti veliki uspjeh i utjecaj na muzičkoj sceni, i to ne samo na regionalnoj nego i na internacionalnoj. Iako je za mnoge prva asocijacija na Huljića grupa "Magazin", on je posljednjih deset godina napravio uspjeh u svjetskim razmjerama.

S britanskim producentom Melom Bušom (Bush) u Londonu je osnovao izdavačku kuću "HUSH Music" te su s ženskim kvartetom "Bond" ostvarili svjetski uspjeh. Singl "Victory" u 21 zemlji dolazi na prva mjesta top-listi, uključujući i "Billboardovu" u kategoriji "crossover". Pjesma je korištena kao muzička podloga u realizaciji filma XXX, drugi dio, promovirao je i pijanistu Maksima Mrvicu...

Čar razgovora

Slično vrijedi i za Gorana Bregovića. Otac "Bijelog dugmeta" odavno je svoje čedo odbacio od sebe i sa svojim doživljajem etno-muzike s ovih prostora puni svjetske dvorane.

Stoga je izuzetnu pažnju privukla vijest da Huljić i Bregović privode kraju zajednički muzički projekt, koji bi mogao biti postavljen i na teatarske daske. Tonči je kompozitor, sa suprugom Vjekoslavom piše i tekstove, dok je Brega zadužen za aranžmane i produkciju. Tonči ga, pak, naziva supervizorom.

HULJIĆ: On je odredio smjer. Zato ljudi i uzimaju producente, da ih usmjere i zakoče. Goran je u pravu što je zadržao liniju umjerenosti i nije dozvolio da mi emocija nadvlada razum - kaže Huljić na početku razgovora za "Dnevni avaz".

AVAZ: Dvije muzičke institucije u zajedničkom projektu. Baš biste se morali potruditi da napravite promašaj.

HULJIĆ: To može biti više hendikep nego prednost. Sigurno ćemo mnogo više biti pod lupom, pretpostavljam da nas kritika neće baš dobronamjerno prihvatiti, ali ne opterećujemo se time. Ako nas ne prihvate ovdje, onda će nas prihvatiti u svijetu.

AVAZ: Kako je došlo do vaše saradnje?

HULJIĆ: Goran i ja odavno se poznajemo i uvijek smo se uvažavali. Radovao sam se njegovom svjetskom uspjehu kao i on mom. Teško je naći autore da nisu zajedljivi jedan prema drugom nego da muzici pristupaju tako da je ona bitna, a ne mi. Kada sam kupio "Jugoton", moji saradnici i bliski prijatelji bili su, nažalost, pokojni Zdenko Runjić i Đorđe Novković. Njihovim odlaskom više nisam imao s kim pričati o muzici. I kroz jedno druženje s Goranom uhvatio sam se kako opet osjećam onu čar razgovora o muzici. Ono što ja radim vani, pretrpano je kičem, a ovo što radi Goran, pretrpano je minimalizmom. To su dvije krajnosti jedne iste priče. Naša priča počela je prije tri godine.

AVAZ: Šta, ustvari, radite?

HULJIĆ: Meni je muziku teško opisivati riječima. Ideja se razvijala, ja sam napravio melodije koje su velika eklektika svega onoga što Mediteran jeste. Nedostaju mi još dvije muzike i četiri teksta da budemo napokon na kraju. Normalno, nismo tri godine radili svakog dana. Našli bismo se u Beogradu, radili bismo dva-tri dana, a onda nam dodije pa se sljedeći put vidimo za dva mjeseca.

AVAZ: Nedovršeni CD već kruži urbanim scenama. Kakve su reakcije?

HULJIĆ: Više nego ohrabrujuće. Jedva smo zaustavili da se CD ne pusti na internet. Ljudi uživaju u tome, jer je vrlo otkačeno. Radi se o čovjeku koji je blago retardiran. Upravo taj blagi zaostatak u razvoju ti pojednostavi život. Mi ga svi znamo zakomplicirati, a oni se probude i sretni su što su živi. Mi se stvarno zabavljamo radeći.

AVAZ: Kažete da uživate u saradnji s Bregovićem, a nije mali broj onih koji će reći da je on, ustvari, potežak za saradnju?

HULJIĆ: I za mene govore da sam nemoguć pa radim s najvećim svjetskim producentima. Nije problem kada radi dvoje realiziranih ljudi.

AVAZ: Pratite li dešavanja na muzičkoj sceni regiona?

HULJIĆ: Slabo. Nisam nezainteresiran, ali morate držati svoju liniju i pokušati biti prepoznatljivi. I ako slušaš drugu muziku, onda ti to izludi glavu.

AVAZ: Ima onih koji Vam prebacuju da ste na hrvatsku muzičku scenu uveli turbofolk?

HULJIĆ: To me ne interesira. Ono što radim, manje-više prođe, svako ima pravo govoriti, a ja slijediti svoj put.

AVAZ: Je li TV produkcija za Vas okončana priča?

HULJIĆ: Ja sam prvi započeo s proizvodnjom sapunica -"Vila Marija", "Ljubav u zaleđu", "Obični ljudi", "Ratkajevi"... Sada se svi time bave i onda to više nije interesantno.

AVAZ: Radite sa muzičkim zvijezdama. Kako izgleda Vaš život?

HULJIĆ: Nisam čovjek koji živi estradni život. Nisam zatvoren nego, jednostavno, toliko mnogo radim i ne idem baš na mjesta gdje idu muzičari, ne pohodim koncerte. Živim život koji se meni sviđa i koji nije baš previše otvoren. Imam mali krug prijatelja i zadržavam se na tome.


Prvo inozemno gostovanje


AVAZ: Kakve Vas uspomene vežu za Sarajevo?

HULJIĆ: Veoma lijepe, od školske ekskurzije pa nadalje. Sa "Magazinom" sam nakon rata u BKC-u u Sarajevu imao prvo inozemno gostovanje. Imam prijatelje, familijare kontakata. Za vrijeme rata pokušavao sam pomoći, ali sada da pričam o tome, izgledalo bi kao samoreklamiranje. Nadam se da ću s novim projektom doći u Sarajevo.

Ispod časti

HULJIĆ: Goran je insistirao na tome da ja pjevam na našem CD-u, ali ne mogu sebe doživjeti kao pjevača. Goran ima jednu krasnu definiciju i kaže mi: "Ja sam zaboravio da si ti gospodin i da ti je ispod časti pjevati." Ima tu istine, jer bi bilo neozbiljno da pjevam. Nije mu baš bilo drago, ali našli smo pjevača.

Ostale vijestiArhiva