Legenda TV novinarstva, komentatorka umjetničkog klizanja kakva se više ne rađa (mnogi nisu ni gledali klizanje nego su slušali Milkine opaske o bojama šljokicama i dvostrukom akslu) i jedinstvena Miss lapsus, kraće rečeno, institucija Milka Babović bit će član žirija i u petoj sezoni "Plesa sa zvijezdama", HTV-ovog šoua koji je veoma gledan i u BiH.

U 82. godini Milka je veoma vitalna i aktivna. Penzionerka je, a neobaviješteni sagovornik u komunikaciji s njom nikada ne bi kazao da je prešla 60 godina. Elokventna i uglađena Milka rado je pristala na razgovor za naš list iako se, kaže, tek vratila u Zagreb s liječenja iz Vele Luke.

Poziv na ples

U pitanju je noga. Je li sada sve uredu?

- Još nije, ali bit će! I kada se ozljeđujem, učinim to temeljito! Desno stopalo sam ozlijedila tako što sam iz ruku ispustila na stopalo s dva metra visine "Hrvatski enciklopedijski rječnik" težak skoro pet kilograma. Oporavljam se, ali sam još pomalo šepava kornjača. A djeca mojih prijatelja šeretski pitaju: "Ali, teta Milka, ti si nas učila da se knjige čitaju glavom, a ne nogama!"

I u petoj sezoni "Plesa sa zvijezdama" članica ste žirija. Znači, nema zasićenja?

- Nema zasićenja. Uloga stroge sutkinje je ugodna, "Ples sa zvijezdama" je program koji opušta. Ugodno se zabavljam. Kada smo počeli prije pune četiri godine rekla mi je prijateljica - liječnica: "Konačno mogu subotom uvečer sjesti s unučicama pred televizor, a da ne strahujem od scena koje još nisu za njih." Ja sam pomalo licemjerni zapadnjak koji i najneugodnije ocjene izrekne uljudno, sa smiješkom.

Hoćete li u ovoj sezoni možda i Vi zaplesati?

- Pa ja sve vrijeme plešem, samo što se to ne vidi - pod stolom moje noge živahno prate muziku. Ipak, neću ni ove godine na parket, iako me sudac Dinko Bogdanović redovno poziva na ples. Da poželim - poželim, ali sve u svoje vrijeme. Uvijek sam rado plesala.

Životna investicija

Jeste li još u svijetu novinarstva?

- Jednom novinar - do kraja života novinar! Učestvujem u radu Zbora sportskih novinara, Zbora umirovljenika... Od maja 2009. ne sarađujem u programu HTV-a, zbog štednje je ukinuta ta saradnja. Razumijem, ali ujedno i priznajem da mi taj aktivni novinarski rad nedostaje.

Kako izgleda Vaš penzionerski život i kako ste do 82. godine sačuvali vitalnost?

- Bavljenje sportom, gimnastikom i atletikom, moja je najbolja životna investicija. Nisam se obogatila, ali sam stekla i zadržala navike koje su postale potreba i tijela i duha. Sve do ove ozljede sam vozila bicikl, svakodnevno radim gimnastiku, jedem mediteranski, ali ne odbijam ni meso! Kuham zdravo, ali loše, tvrde moji prijatelji. A ja dodajem da je sve uredu dok nakon moje večere goste ne razvoze kola Hitne pomoći!

Majka je bila ta koja je stvarala te navike. Još u Sarajevu, prije Drugog svjetskog rata, znalo se u susjedstvu da koje god dijete dođe nedjeljom do 9 sati može s tetom Babović pješačiti put Trebevića.

Grad moje mladosti

U Sarajevu ste živjeli od 1934. do 1941. godine

- Da, kasnije sam često dolazila u Sarajevo kao sportaš, novinar te kao dio tima koji je pripremao divne Zimske olimpijske igre i zato osjećam Sarajevo kao grad moje mladosti. Ovo što ću sada reći nije puka pristojnost, nego divna istina: nigdje me ljudi nisu tako srdačno primali kao u Sarajevu. A putovala sam zaista mnogo. Kao dragocjenost čuvam svoje školske svjedodžbe u kojima je rubrika za ocjenu jezika jednostavno Maternji jezik.

Ostale vijestiArhiva