Agrokomerc je nekada zapošljavao 13.000 radnika i proizvodio nekoliko stotina tona godišnje oko 400 različitih prehrambenih proizvoda, koje je izvozio u dvadesetak zemalja širom svijeta. Danas je u dugu od 150 miliona maraka, a prema političkim potrebama, vlasništvo nad Agrokomercom se prebacuje s kantonalnog na federalni nivo i obrnuto, a na njegovoj revitalizaciji ne radi niko ništa. Agrokomerca se mimo predizbornih skupova godinama sjećaju samo njegovi sadašnji i bivši radnici koji traže isplatu plaća i uvezivanje radnog staža. "Zadnji put plaću smo primili u februaru 2003. godine, a penzijsko 31. 8. 1997. godine. Ništa drugo nemamo, knjižice se ne mogu potvrditi. Bila sam u Bihaću u bolnici i da nisam prijavljena kao socijalni slučaj ne znam kako bih platila tu bolnicu", kaže radnica Agrokomerca Hasiba Kantarević. Sa kantonalnog na federalni nivo posljednji je put vraćen u januaru 2009. godine, kada je teatralno osnovan Strateški tim za spas Agrokomerca, a najavljeno je i oživljavanje ovog nekadašnjeg prehrambenog giganta. Ipak, posljednje dvije godine obilježili su protesti radnika zbog prodaje i štrajkovi za spas Agrokomerca. Radnici sada traže pokretanje stečaja. "Očekivati je da vlasnik čuva tu imovinu. On to uporno nije htio, a usput su firmi davana obećanja i ubrizgavala se financijska injekcija koja je za trenutne potrebe bila simbolična", tvrdi predsjednik Inicijativnog odbora za pokretanje stečaja Adem Miljković. Protiv stečaja je i lokalna vlast, pogotovo što se pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strazburu još vodi spor zbog vlasništva. Očito je da su radi tuđih dilova napravljene nove podjele u Agrokomercu, koje ne vode rješavanju sudbine nekadašnjeg giganta.

Ostale vijestiArhiva