Pauzu između nastupa u dvoranama širom svijeta Goran Bregović iskoristio je za kratki odmor sa kćerkama i suprugom u vikendici na Jahorini. Također, kako sam kaže, malo se „provrtio“ po Sarajevu. Tokom boravka u rodnom gradu izdvojio je vrijeme za razgovor za „Dnevni avaz“ o planovima, „Bijelom dugmetu“, politici, povratku u bh. prijestonicu...

S Orkestrom za svadbe i sahrane nastupate širom svijeta, ali ne i u rodnom gradu. Zašto?
- Niko me nikad nije zvao.

Možda zbog visoke cijene. Poznato je da ćete u novogodišnjoj noći inkasirati 100.000 eura za nastup u Moskvi...
- Pa, dobro, ali ima cijena za rodbinu i za ove koje ne poznaješ. Znaš kako kažu, šta uštediš na kurvi, potrošiš na ljekaru. Nisam ja nikad skup za Sarajevo.

Vjerovatno još stoji i ono što ste jednom prilikom rekli - da biste napravili pjesmu za bh. predstavnika na Eurosongu...
- Naravno, samo me zovnite. Na svadbu, sahranu, dženazu, ne daj Bože. Bilo šta. Samo zovnite. Tako je i s Evrovizijom. Ja sam profesionalni kompozitor, napraviš porudžbinu i ja pišem. Samo ja ne znam jesam li dobar za to, ali, inače, rado ću se odazvati.

Tek tako, naruči se pjesma...
- Pa, da. Najviše volim porudžbine, to mi je najdraža forma. Cijela historija umjetnosti je, ustvari, historija porudžbina. Bez porudžbina ne bi bilo Šekspira, Mikelanđela, Mocarta...

Znate li šta se dešava s Bebekom, Tifom i Alenom? Jeste li upoznati s činjenicom da se projekt „Kad bi bio Bijelo dugme“ ugasio?
- Stvarno ne znam. Kako bih ti objasnio, to su neke stvari iz mog bivšeg života.

Dakle, nema nikakve šanse da se ponove povratnički koncerti „Bijelog dugmeta“ u Sarajevu, Beogradu i Zagrebu?
- Ono je bilo lijepo, ona tri koncerta. Ne znam što bismo pravili četvrti. Nema tog motiva, nema razloga. Nećemo sad od toga praviti tezgu. Barem ja neću, oni ako hoće, neka to rade.

Stadion Koševo također ne biste ponovili? Čak ni u nekoj drugoj varijanti?
- Da budem iskren, ja sam se toga nasvirao. Nemam više takvih ambicija, druge stvari sada predstavljaju uspjeh.

Kako protiču Vaši sarajevski dani?
- Pa, eto, najviše sam na Jahorini. Prije nekoliko dana sam vodio najmlađu kćerku da dobije paketić, onda sam bio na zabavi koju je organizirala „Fabrika“ u nekoj kafani... Sve normalno. Nisam tu toliko često koliko bih volio, ali u decembru uhvatim makar deset dana, u februaru ću, također, doći.

Postoji li opcija da se definitivno vratite u Sarajevo?
- O tome često razmišljam. Problem je što mi je Sarajevo, nekako, malo. Nekad imam potrebu da ne sretnem neke ljude, a u Sarajevu je to nemoguće. A već sam se odvikao da sretnem sve, i one koje volim, i one koje ne volim. Zatim, da budem iskren, više ne poznajem muzičare koji žive ovdje, ne znam s kim bih tu radio. Moji nekadašnji asistenti danas su u Londonu. Džihan, naprimjer, radi muziku za Anđelinu Đoli (Angelina Jolie)... Jednostavno, ovdje nemam tu neophodnu infrastrukturu.

Dakle, ništa od povratka u rodni grad?
- Ne govorim da neću. Ne. Došao sam u godine kada čovjek kao losos ide uzvodno. Doduše, i nemam osjećaj da sam nešto, kao, otišao. Samo nisam bio tu kad je pucalo, tako se zadesilo. Ja sam vaš kompozitor. Najpoznatiji kojeg imate, šta ću vam ja...

Ostale vijestiArhiva