Hari Varešanović naredne nedjelje, 16. januara, proslavit će 50. rođendan. U životu svakog čovjeka to je vrijeme kada se pravi neka vrsta inventure, a Hari itekako ima šta da vidi kad pogleda u retrovizor. Njegov i profesionalni i privatni život (dva braka, dvoje djece iz prvog, vanbračni sin, unuče...) veoma su sadržajni, na momente i burni, a prošla godina bila je svojevrstan vrhunac. Dobio je prvog unuka Ishaka i vjenčao se s dugogodišnjom ljubavi Jasminkom Ištuk.
Dakle, tema nije nedostajalo, a Hari, kojeg prati glas da je ponekada ters i težak sagovornik, u veoma otvorenom intervjuu za "Dnevni avaz" iskreno je govorio o svom životu, karijeri i drugim temama.

Pješčani sat

Pedeset godina - ljudi tada ili doživljavaju krizu ili proživljavaju drugu mladost. Gdje ste Vi?
- O tome uopće ne mislim, što pokazuje da nisam opterećen. Život je kao rijeka koja je prebrza pa nekada ne znaš ni kako plivaš. Nekada se smiri, nekad ubrza, nekad proživiš neki vodopad. Teško je u tolikoj brzini usput i razmišljati o tome. Mladošću i starošću nisam opterećen. Pomalo mislim na zdravlje. Ipak se pješčani sat okrenuo, 50 godina. I sada je to druga polovina života. Svakog dana sam na nekoliko dženaza ljudima mojih godina i time se pomalo počinjem opterećivati.
No, nisam opterećen godinama niti pomišljam da je ovo čime se bavim ograničeno vremenom. Nekad pomislim, da mi je da ne ganjam ovaj posao. Malo ko od mojih kolega to izjavi, ali ovo je posao koji se mora mukotrpno raditi. Trudiš se, ulažeš sate, dane svog života... To je kao bicikl, ako ne vrtiš, padne.
Nijednog jedinog dinara nisam zaradio ni od čega osim od muzike. Sretan sam, bavim se onim što sam cijeli život volio, a s druge strane, kad dođe zamor, kažem: "Što u narednih deset godina ne bih možda napravio paralelnu zanimaciju?" To mi je potajna želja.

Uopće ne izgledate kao 50-godišnjak.
- U posljednje vrijeme sam zbog kondicije počeo raditi neke kućne vježbe. Pomalo plivam. Imam dobar metabolizam i nemam problem s kilogramima.

Nedavno ste dobili prvog unuka Ishaka. Vole li se unučad, zaista, više od djece?
- Prvih dana sam stvarno lebdio 20 centimetara iznad zemlje. Nema dosta događaja u životu zbog kojih sam to radio. Mi, muškarci, tek kad dobijemo unučad, shvatimo da smo uopće djecu imali. Dosta sam toga preskočio u životu svoje djece. Nadam se da ću to nadoknaditi ako Bog da zdravlja i pameti. Malo mi se pamet počela pojavljivati nakon 50 godina. Ozbiljno, ali govorim o pravoj pameti, da čovjek uživa u pravim stvarima. Karijera, mladost, nedorečenost... Muškarac nikad nije dorečen, uvijek se dokazuje, uvijek je pun kompleksa... Takav sam i ja bio. I muzika nam dođe za dokazivanje, da si od nekog bolji. I onda te to optereti, dosta pravih stvari pored tebe prođe.

Kada smo razgovarali prije Nove godine, govorili ste mi o nekim novim projektima.
- Kada pomislim na muziku, imam samo jedan osjećaj - umor. Slomila me "Sreća". Snimanje ploče godinu i po, promocija šest mjeseci. Ostao mi je ukus umora. A normalno, dok radiš imaš ukus ljepote, uživanja... Kad to sažvaćeš, ostane umor od žvakanja, bole te vilice. A to se najbolje liječi nečim novim. Ali, sada radim za druge izvođače. Proći će bar još nekoliko mjeseci dok počnem razmišljati o sebi. Putovanja, koncerti, smrzavanje, kasno spavanje, dva sata slave, sve to prođe kao da nikad nije bilo. Iscijedi to čovjeka. Umoran sam od toga da se sviđam nekome, a mi se bavimo time. A niko od nas u šou biznisu nema komociju da kaže: "Sad ću raditi kako ja hoću."

Veličina nije cilj

Ipak, slijede veliki koncerti.
- Da, u Skoplju 15. januara i u Zagrebu za 8. mart. Planirali smo Arenu, ali će to, ipak, biti Cibona.

Dakle, nećete u Arenu?
- Arena mi, kao neka veličina, nije cilj. Jer, uspjeh koji su neki napravili, vjerovatno neću ponoviti, a mnogi su Arenu radili bez prepunosti. O veličini prostora imam stav. Zetra mi je u jednom periodu bila, stvarno, dosadila. Neka nervoza, trema, tu nikad nisam bio rahat. Koševo mi je bio izazov, a Skenderija mi je uvijek bila najdraža.

Kažu, kada se napuni Koševo, onda raste cijena na inozemnim tezgama. Je li se Vama Koševo isplatilo?ž
- Sada ste to sveli na materijalni nivo, ali zarada može biti i duhovne, emotivne prirode... Neke stvari se ne rade samo zbog novca. Raditi Koševo je zarada na svaki način. To mi je jedan od najljepših događaja u karijeri. Nekada te nešto i iznenadi, a nekada od nekog sudbinskog koncerta očekuješ mnogo... Očekivanja pojedu sav utisak, a utisku ostavljaš prostor ako ne očekuješ mnogo. Tako je i s koncertima.

Je li tačno da ste ove godine bili mušterija za Evroviziju 2011?
- Svake sam, ali ove nisam aktivno. Zna se da sam prošle godine bio u proceduri. Imao sam i želju, a to je specijalna tema...

Sigurno biste voljeli da Vaš historijski uspjeh iz Atine u Dizeldorfu nadmaši Dino Merlin?
- Prirodno. Prije svega, on ne predstavlja sebe nego Bosnu i Hercegovinu, dakle i mene. Dino je čovjek čijem sam prvom koncertu ja kumovao. Bio sam mu sefte prije 25 godina pa me je i premašio. Ako iko može pobijediti, to je Dino. Ali, to se nikad ne zna. Možda Dinu ne doživljava svako kao mi. On je doveo performans do savršenstva. On je mag.

Najbolji pjevač

Smatrate li da ste najbolji pjevač na području bivše Jugoslavije?
- Mislim, jer su mi drugi to rekli. Ali, nisam bio prije nekoliko godina. Tada je bio Toše Proeski. On je pjevao najbolje na svijetu. Više bih trebao raditi na tome da ovako misle drugi, a to što je mislim da sam najbolji... Nažalost, to nije važno. Publika želi i druge stvari: dobar tekst, da je dobra ličnost, da joj se sviđaju izjave tih ljudi. Dosta toga treba uraditi da čovjek bude muzička ličnost.

Vrlo ste pošteno odgovorili, mada ima onih koji će reći: "Hari je pun sebe."
- Dosta stvari u šou biznisu je važnije od pjevanja. Postoji još dobrih pjevača: Tony Cetinski, Zdravko Čolić, koji je malo više obratio pažnju na karijeru, što ima očigledne rezultate, a to je beskonačna popularnost. Željko Joksimović prelijepo pjeva. Ne predobro nego prelijepo. Nije on graciozan. On je kao Odri Hepbern, a ja sam kao Merlin Monro, kao Sofija Loren. Znači, ne možeš gledati u nju. Tako ja pjevam. A meni je ljepše slušati Željka nego sebe. Ali, kad ti slušaš detaljno, vidiš ti da ja ubijam. Mene Dino rasplače. Prekrasan glas. Nije sve do oblina na ženi, nešto je i do šarma. Tako je i kod pjevanja. U najboljim sam godinama, najviše znam i još kuveta imam.

Dosta prijatelja imate u svom saradničkom timu. Kako to mirite?
- To su divne stvari, ko može, a fragmentarno je to i loše. Sa svojim najužim štabom sam i najbolji prijatelj. Nekada je i mučno, jer tu nema laži i prevara. Lijepo je kad čovjek oko sebe ne okuplja podanike nego da ima iskrene prijatelje, koji će ti reći kad ne valjaš, a ne da mi svakog dana govore da sam dobar. A ja često ne valjam.

Vaša najveća vrlina i mana?
- Ne analizaram se često, nisam opterećen svojim ponašanjem pa mi je teško odgovoriti na to pitanje.

Jedini Toše
- Pored hampe koju je napravio Ćiro Blažević, Bosna nikada nije bila u toj pozitivnoj spirali kao za vrijeme Eurosonga 2006. Tri dana nakon Evrovizije u Atini imao sam šou u Trogiru. Sjatila se čitava estrada. Svi kipe ili što me vole ili što su zadivljeni ili što im je krivo. Ja sam top. Senzacija. I niko da mi priđe od kolega. Jedini Toše.

Životne bure
Jedan brak, duga vanbračna zajednica pa drugi brak, vanbračni sin... Koliko je BiH surova kao sredina prema ljudima čiji životi iskaču iz kalupa?

- Mislm da je BiH u tome najnaprednija od svih stvari u kojima bi trebala biti napredna. Rastavljanje, sastavljanje, sve te životne bure su svakodnevica pola ljudi u BiH. Ni to više nije mnogo zanimljivo. Možda je rat tome doprinio. Ljudima je preko glave lažnog morala.

MOJ STAV O...

Halidu Bešliću
- To je, stvarno, fenomen. Njegov šarm i dragost prevazilaze logiku u šou biznisu. Neobjašnjiv je fenomen, ali da neko shvati da želim reći da ništa ne stoji iza toga. Stoji formula koju samo on zna i time je magičnija. Ima sjajne pjesme, takvu boju glasa niko nema i senzibilitet pristupa ljudima. Pristup dobrog čovjeka, nezapamćen od Zdravka Čolića.

"Dubioza kolektivu"
- Sjajni. Najbolja nova pojava.

Goranu Bregoviću
- Njegov životni koncept je, ipak, "Bijelo dugme", neovisno o nivou uspjeha koji ima s Orkestrom za svadbe i sahrane.

• Rođen u Sarajevu 16. januara 1961.
• Živi u drugom braku s Jasminkom.
• Ima kćerku Nađu i sinove Damira i Maka.
• Karijeru započeo krajem sedamdesetih u sarajevskoj grupi "Ambasadori" da bi je nastavio u grupi "Zov". Uslijedio je nezaboravni hit "Golubica".
• Ploče Harija Mata Harija prodate su u milionskim tiražima.
• Historijski uspjeh za BiH: S "Lejlom" osvojio treće mjesto na Eurosongu 2006.

Ostale vijestiArhiva