Damir Marjanović, šef laboratorije za forenzičku genetiku pri Institutu za genetički inžinjering i biotehnologije, naglašava da to ne znači da svaki šesti otac nije biološki otac djeteta, već da je svako šesto testirano očinstvo negativno. On pritom navodi primjer Hrvatske u kojoj su napravili gaf. Pogrešno su interpretirali rezultate rekavši da svaki peti Hrvat nije otac djeteta koje odgaja kao svoje.
"Niko nema tačan broj koliko je ukupno do sada urađeno testiranja očinstva. Mi radimo desetak godina i u prvoj godini bilo je svega pet zahtjeva. Međutim, taj broj se naglo povećao i dostigao cifru od 100 godišnje, koliko rade i kolege sa Kliničkog centra. Prema raspoloživim podacima možemo reći da se radi o laganom povećanju testiranja očinstva", pojašnjava Marjanović, piše "San". On dodaje da uglavnom imaju isti omjer privatnih i sudskih zahtjeva. Što se tiče sudskih, do sada je najveći broj slučajeva osporavanja sa očeve strane, a nešto rjeđe dešava se da majka osporava. Privatno, najčešće im dolaze očevi koji su zainteresirani da provjere očinstvo.
Međutim, Marjanović nije želio otkriti da li ima poznatih ličnosti koje rade testiranje očinstva rekavši samo da ima "zanimljivih osoba od doktora nauka do građevinskih radnika". "Postoji čak mogućnost za anonimno testiranje i osoba uopće ne mora dolaziti u Institut već samo poslati uzorke. No, takva analiza ne pije vodu na sudu jer ne pišemo imena nego samo šifru uzoraka pod kojom su došli", kaže Marjanović.
Željko Karan, direktor Zavoda za sudsku medicinu RS, pak kaže da im se svakodnevno neko javi ili obrati za analizu te vrste. Inicijatori analize su i djeca. Testiranje oca, majke i djeteta košta 750 maraka.
Mi smo imali situaciju gdje smo imali troje djece, otac i majka onda raste broj uzoraka i analogno tome i cijena. Imali smo i slučajeve postmortalnog očinstva kada se radi ekshumacija i ustanovljava da li je ta osoba biološki otac djece, kada se postavi pitanje biološkog nasljeđivanja imovine a otac je mrtav", za "San" kaže Karan.
Sociolog Ivan Šijaković pojašnjava da utvrđivanje očinstva može biti izvor značajne frustracije i sticanje kompleksa za mlade ljude u njihovom budućem životu.
On smatra da pojava tolikog broja provjere očinstva govori o poremećaju u bračnim i porodičnim odnosima, nepovjerenju među partnerima, sumnji u prethodni period života i slično.
"Riječ je o još jednom rastakanju porodične strukture i porodičnih odnosa, o širenju privatnih problema na društvo, o vraćanju neprijatnih sjećanja, ako je gubitak očinstva uzrokovan zbivanjima tokom rata ili nesigurnom socijalnom, kulturnom i etičkom stanju u poslijeratnoj BiH", zaključuje Šijaković.

Ostale vijestiArhiva