Simo Petrović ostao je bez posla prije 7 godina kao tehnološki višak. Vjeruje da mu se to ne bi desilo da je bio član neke partije. Danas na gradskom trgu prodaje plišane igračke koje sam šije. Kaže, posla nema jer ne pripada nijednoj partiji, a svoju robu jedva da uspije prodati.

Brojni diplomci fakulteta koji važe za najteže prihvataju bilo kakav posao jer ih godinama niko ne zove s biroa. Konobari, prodavci cvijeća, taksisti, prodavci na pijaci - često su visokoobrazovani ljudi koji imaju diplome inženjera, biologa ili profesora. Godine učenja i zaslužena fakultetska diploma služe samo za ponos pošto malo ko od njih uspijeva da nađe posao u struci. Njihova mjesta često zauzimaju oni koji nemaju diplomu, ali imaju partijsku knjižicu.

Mladi ljudi koji traže posao tako nerijetko moraju da ustupe pred onima koji imaju vezu. Većina ih smatra da se ljudi zapošljavaju po političkoj liniji i stranačkoj pripadnosti, a da se radna mjesta dijele kao ratni plijen poslije izbora. Iz meseca u mjesec broj nezaposlenih na Birou za zapošljavanje u Bijeljini se povećava. Ovih dana posao traži 13.980 osoba.

Činjenica je da na direktorskim funkcijama nema ljudi koji ne pripadaju nekoj stranci, a što se ostalih koji traže posao tiče - ne preostaje im ništa drugo nego da sami razriješe moralne dileme, ukoliko ih imaju, i postupe u skladu s tim. Simo Petrović još nije odlučio hoće li mijenjati svoj stav. Zasad ostaje na plišanim igračkama. Postavlja se pitanje u kakvom to društvu živimo kada nam magistri na gradskim trgovima prodaju sladoled i služi li diploma ičemu drugom osim za ponos i ličnu satisfakciju.

Ostale vijestiArhiva