Do Zdravka Čolića nikada nije tako jednostavno doći, što i ne čudi s obzirom na to da uživa status muzičke megazvijezde, i to decenijama. A kako se bliži koncertni spektakl na beogradskom Ušću, koji je zakazan za 25. juni i na kojem se očekuje više od 100.000 posjetilaca iz cijelog regiona, taj zadatak postaje sve teži.
Ipak, Čola je i ovog puta odvojio vrijeme i dao ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz", u kojem je, osim Ušća, bilo još mnogo zanimljivih tema. Prije nego što smo postavili prvo pitanje Čola nas je ispitao šta ima novo u Sarajevu, našoj redakciji, među starom rajom... Nakon prijateljskog razgovora, počeli smo i s intervjuom.

Fantastično Koševo
Zahuktavaju se pripreme za Ušće.
- Organizacija radi svoje. Ja ću se malo izdvojiti s bendom, kao prošle godine uoči sarajevskog koncerta. Vjerovatno ću otići na Palić. Imali smo u posljednje vrijeme neke svirke po Evropi, što je dobro zbog benda.
Ušće se najavljuje kao koncert Vaše karijere, a ako ne, bit će sigurno najveći po broju posjetilaca.
- Takvi koncerti, kao što i ti znaš, zavise od vremena. Ako bude lijepo vrijeme, onda se više ljudi okupi i bude bolji adrenalin. A ako stalno budemo gledali u nebo, ako bude promjenjivo vrijeme, onda se stvari i mogu odgoditi za nekoliko dana, što smo se i obavezali, a to piše i na ulaznicama. To je jedna vrsta neobaveznog koncerta, koji nikada nisam radio u Beogradu. Radili smo stadion Tašmajdan, "Marakanu" tri puta, Arenu dvije noći, Sava centar, Dom sindikata, halu Pionir, halu Pinki... I šta bih sada napravio u Beogradu? I hajde da napravimo jedan teferič koncert, u smislu flašica pive, vode, patike, malo teren, pravit će se tribine za ljude koji ne mogu dugo stajati...

Na Ušću su koncerte imale velike svjetske zvijezde.
- Tu su bili "Stonesi", Madona (Madonna), "Police"... Takvo mjesto je nešto drugačije u mojoj karijeri, što nisam ranije radio. To je prostor koji odmara, gdje ljudi mogu pjevati i šetati. To je malo izazov. Tu je rijeka, a prekoputa Dom sindikata, gdje smo nekada "Indexi" i ja počeli. I zatvara se tako taj neki krug.
Ali, Ušće ipak ne biste kvalificirali kao koncert karijere?
- Ne bih. Imao sam fantastično Koševo, tri puta "Marakanu", Skoplje... Volio bih da bude u tom nekom vrhu, ali unaprijed ništa ne mogu reći. Koševo je druga priča.

Dobro se osjećam
Razmišljate li o tome šta poslije? Sve velike prostore u regionu, ali i šire ste osvojili.
- Naravno, radit će se veliki koncerti, Bože zdravlja! Ali, nekako bih volio polako izvoditi male koncerte, u kojima ću više uživati, u smislu da ćemo svi biti bliži i gdje će se moći svirati pjesme koje ne izvodim na ovakvim koncertima, gdje se izvuče klavir, gdje je glas dominantan. To bi bila ravnoteža ovim velikim koncertima. Nedostaju mi mali koncerti i mislim da bih sada mogao ući u tu fazu. Ne mora to biti drastična promjena repertoara, ali malo prearanžirati koncerte. Želim da i sam imam neki užitak. Nije više stvar takmičenja, ovoliko i onoliko ljudi, nego da bude lijepo, možda bi značilo ubuduće za karijeru.

Na Ušću ćete imati i podršku prijatelja i fanova iz Sarajeva.
- Bili su i na "Marakani" i baš mi je drago da dođu.
Nedavno ste napunili 60 godina. Je li bila neka velika rođendanska fešta ili...
- Nije. Bio je ručak u užem krugu i to je to. Kako je ono Brega pisao za mene pjesmu: "Najviše na svijetu mrzim rođendane, a svoj posebno." Naravno, rođendani su više za malu raju nego za veliku. Bilo je pristojno, nismo pravili neku feštu. Kod mene ima problem, ako pravimo veliku feštu, poznajem veliki broj ljudi i to je onda...
Kćerke su Vam sigurno pripremile neki poseban poklon?
- Poklonile su mi crtež i napisle su: "Tata, volim te", i to mi je najdraže.

Zaista Vas niko ne doživljava kao 60-godišnjaka.
- Ja najmanje. S godinama sam još neozbiljniji. Dobro, ne u smislu shvatanja života, ali u smislu ponašanja, malo sam neodgovorniji. Ipak, znam profesionalne i porodične obaveze. Ali, nonšalantniji sam i stvarno ne razmišljam o godinama. Što se kaže, Bože zdravlja, energije ne nedostaje. Vrijeme čini svoje, ali nemam taj osjećaj niti čovjek o tome razmišlja dok se dobro osjeća. Kada te nešto zaboli, onda to pripisuješ godinama umjesto neodgovornosti prema sebi. Ponašam se kao za ove malo mlađe, ali kako vrijeme čini svoje, odgovornost i neka pamet moraju više djelovati. Mada čovjek ne može pobjeći od sebe, kakav je, takav je. U meni ima malo tog astrološkog, kosmičkog, nekog malo drugačijeg adrenalina nego što je to za ljude ovih godina.

Raja, kafa...
Blizanac ste u horskopu, a to su neke odlike tog znaka.
- Jesu, onako su malo vjetropiri.

Je li tačno da se u Beogradu niste htjeli upoznati sa Stingom na snimanju jedne TV emisije?
- Nije tačno. Nego ne snimamo u isto vrijeme emisiju, u kojoj ćemo obojica biti gosti. Volim Stinga i njegovu muziku. U emisiji ću spomenuti prve nastupe. Mislim da ću uz gitaru otpjevati pjesmu "Debora". Kada su u Pionirskom centru na Grbavici svirali "Mladi i lijepi" 1968. godine, zamjenjivao sam Bracu Isovića i izveo sam tu pjesmu. I dolaze neki moji tu na binu i kažu: "Čola, eno djevojke tamo plaču." Kao, sada sam ja rasplakao neke ribe, to je sad utisak, delirij. Mi, ono, virimo kroz zavjesu i dvije plavuše stavile glavu na prozor i plaču. I po Grbavici se sutra cijeli dan pričalo kako je Čola rasplakao Pionirski centar. Od tada sve više postajem pjevač. Tada sam shvatio da je gitara samo moja pratnja, a daje taj glas koji je dominantan.

U Vašim razgovorima skoro uvijek dominira Sarajevo pa da Vas pitam kada ćete ovamo?
- Početkom jula. Hoću, onako, neobavezno da se družim s rajom, da hodam, popijem kafu...

Bh. reprezentacija i Ibrahimović

Jeste li gledali posljednje utakmice bh. reprezentacije?
- Dobro je da su pobijedili Albaniju i sada opet postoje šanse za baraž. Možda bi kod kuće trebali davati više golova. Naumpade mi Zlatan Ibrahimović. Kad kod se vrati u Švedsku, ode u radničko dvorište kod Geteborga, gdje je odrastao, pomogne djecu. I otac mu je skroman. Vjerovatno ljudi u tuđem svijetu dobiju te, malo oštrije profesionalne obaveze, drugačije se ponašaju. I prema reprezentaciji u kojoj igraju.

Prvi duet

Razmišljate li o novim pjesmama?
- Nove pjesme počet ću tražiti preko ljeta. Imam četiri-pet svojih, ali bih se oslonio i na druge autore. Trebao bi biti i duet sa ženskim vokalom. Ako ga ne gurnem kao singl, onda bih ga, možda, uvrstio na album. Vidjet ćemo.

Rat i ljudi

Vaše najveće razočarenje?
- Ne mogu reći da sam se razočarao u ljude. Kao čovjeku koji je odrastao u Sarajevu, najveće razočarenje mi je rat. Moja ljubav nema nacionalnost i nisam očekivao da se to nama moglo desiti, da izgubimo nešto što je bilo tako vrijedno i lijepo. Znamo mi i Andrića i Selimovića, ali opet nekako iz tog stanja u kojem smo živjeli, ne mogu vjerovati da se to desilo. Digao bih to s ličnog nivoa na razočarenje nama samima.

Moje najveće ljubavi

Možete li nam otkriti svoje najveće ljubavi?
- Pa, dobro... Elizabeta Vidas, manekenka iz Rijeke. S njom sam se dugo zabavljao. Bio sam i s Jasnom Dulić iz "Lokica" i sa svojom suprugom Aleksandrom. To su te moje veze i s trećom nisam imao kud nego sam se oženio. To su tri žene s kojima sam proveo dosta vremena. Malo je teško govoriti o ljubavima. Možda sam imao i neku blic-aferu, strasnu i kratku, a ipak se nisam opredijelio da se zabavljam. Možda je bila neka strasnija ljubav, ali nije rezultirala nekim dugim zabavljanjem.

Žene su me odbijale, a to se dešava i većim frajerima od mene
Je li se Zdravku Čoliću desilo da ga odbije neka žena?
- Kako nije. Nekada smo pretjerali s udvaranjem. To se dešava i mnogo većim frajerima nego što sam ja. Mi, Sarajlije, uvijek smo imale taj neki popust kod žena. Zato što smo imali skoromniji način udvaranja, nekako stidljiv. Nikada nismo kidisali, a žene vole kada je neko malo povučeniji. Tu su Bosanci i Sarajlije lukavi, imaju dosta uspjeha i po svijetu. Šarmantni su, a nisu nadmeni.

Nikada ne bih ušao u tuđi život
Piše se o Rajanu Gigsu kako je prevario suprugu, pa Arnold Švarceneger... To se Vama nikada nije desilo. Zvijezde ponekada podlegnu i to im nekada sruši karijeru. Jeste li Vi nekada od toga strahovali?
- Ako kidišu na tuđu ženu, to i nije baš lijepo. Mi imamo taj kodeks ponašanja. To mi se ne bi moglo desiti. No, ova neka afera... To se može desiti, to je nepredvidivo. Ali, da čovjek uđe u tuđi život, mi nismo tako odgojeni i sama sredina bi te odmah prezrela.

Ostale vijestiArhiva