No, 13. augusta 1961. godine, inžinjeri komunističke diktature počeli su sa postavljanjem bodljikave žice oko Zapadnog Berlina kako bi pokazali svijetu suverenitet Njemačke Demokratske Republike i spriječili stanovništvo, koje se nije slagalo sa tadašnjim političkim uređenjem, da pobjegne u zapadni dio grada. Klaus-M. von Kesler imao je tada 23. godine. Prisjeća se kako je mislio da će Berlinski zid biti samo privremena smetnja. Nije ni mogao zamisliti da će ta "smetnja" trajati punih 28 godina, te da će se njegov život, od studenta prava, transformirati u život strastvenog borca za slobodu. "Niko od nas nije vjerovao da će trajati više od nekoliko sedmica", kaže von Keussler. Kada su, kaže, shvatili da neće tek tako nestati, on i njegove kolege preuzeli su na sebe ulogu da pomažu ljudima da prebjegnu iz Istočnog Berlina. Samu historiju Berlinskog zida zasjenio je događaj koji pamti cijeli svijet, 9. novembar 1989. Nakon što su vlasti DDR-a objavile ukidanje ograničenja putovanja svojih građana, mase ljudi pohrlile su ka betonskoj granici i zid je za nekoliko dana pao! Berlin, danas ujedinjeni grad, u subotu će nizom izložbi, raznim manifestacijama i ceremonijama obilježeti 50 godina od izgradnje Berlinskog zida. Na jednoj od izložbi bit će i rijetke fotografije koje su uradili graničari sa istočnonjemačke strane, što je ranije bila prava rijetkost. Fotografije su otkrivene u kartonskoj kutiji u arhivi u Potsdamu. U prvih nekoliko godina, Berlinski zid bio je sačinjen od raznih materijala koje je istočnonjemački režim mogao da prikupi poput bodljikave žice, cigala, betona, pa čak i drvene ograde.

Ostale vijestiArhiva