Ako je još ostalo ono malo optimista u dobre rezultate našeg tima, onda je šesti poraz u ovim pripremama proizveo to, da i ti malobrojni sva svoja nadanja ponovo preispitaju i zaključe - uz ovakvu igru i kvalifikant Finska je u našoj grupi nepremostiva prepreka za nas. Jer, naprosto je neshvatljiv, bolan, turoban, neprimjeren i neprihvatljiv način na koji naš tim i svi oni koji ga vode idu iz katastrofe u katastrofu. Poraz od Belgijanaca je bio četvrti poraz u nizu u kojem su naši igrači poraženi sa razlikom od 19 poena i više. Bila je ovo ujedno četvrta utakmica u nizu u kojoj naš napad ne uspijeva postići više od 68 poena. Četvrta u nizu u kojoj primamo više od 81. poena. Kako sada isprazno izgledaju pobjede protiv Makedonije (55:50), koji su na "Adeccu" nastupili bez Bo McCaleba i Gečevskog, te protiv Italije (57:58) u Riminiju. Ispada da pobjedu naša selekcija može ostvariti samo ukoliko protivnik postiže ispod 60 poena. Niko nije očekivao pobjede protiv timova koji su zaista bolji od nas (borbu svakako da), ali da se tako olako gube utakmice protiv Poljske ili Belgije, to je ipak zabrinjavajuće. Loša tranzicija igre u kojoj nam ne preostaje mnogo vremena za postavljanje napada, kontre kojih niti nema, loše zatvaranje reketa kao priprema za defanzivni skok, solo igra kao jedino rješenje u napadu, samo su primjeri koji nam govore da se u pripremnom periodu moglo i više i bolje. Reprezentativci na terenu izgledaju bezvoljno, tromo i nezainteresovano. Već se može vidjeti njihova naviknutost na poraze što je neprihvatljivo. Odbrana kao da im se ne igra, dok je šut sa slobodnih bacanja neizvjestan kao onaj sa pola terena. Atmosfera sa početka priprema očito je narušena i ne bi nas začudilo da nakon Varde i Hodžića još neki igrač spremi svoje kofere i napusti pripreme. Ili čak neko iz stručnog štaba našeg tima.

Ostale vijestiArhiva