Arsen Dedić bit će neprikosnovena zvijezda serije oktobarskih koncerata "Da sam ja netko", posvećenih legendarnoj bh. grupi "Indexi", a koji će biti održani u Sarajevu, Beogradu i Novom Sadu. Njegovi nastupi poslastica su prve klase, a mnogi se već raduju da će neke od evergrina "Indexa" čuti upravo u izvedbi velikog Arsena.
No, ako pokušate reći Arsenu da je legenda (što, zaista, jeste), postoji opasnost da od planiranog razgovora ne bude ništa. Jer, on uznemireno kaže da mu je "zlo od tih epiteta danas, kada se se svako zove kraljica estrade i slično". Naglašava da on samo radi svoj posao, da je akademski muzičar, da je objavio 30 knjiga, da je čovjek koji je imao dva braka, završio dva fakulteta, ima dvoje djeca i dvoje unučadi.

Šta više da radim
I kada se te stvare postave na svoje mjesto, 73-godišnji kantautor, književnik i pjesnik spušta loptu i postaje ugodan, ali i nepredvidiv sagovornik.
Razgovor smo počeli od koncerata u čast "Indexa".
- Oduvijek sam bio prijatelj "Indexa". Osobito sam bio dobar s Davorinom Popovićem, a bogami i s Bodom Kovačevićem. On mi se javljao i u Pragu kada je bio. Naravno, dobar sam i s Rankom Rihtmanom. Od početka manifestacija u njihovu čast bio sam tu. Čak imam i nagradu "Davorin" za životno djelo. Bili smo veliki prijatelji i sjećam se da smo godinama nastupali zajedno na maturalnim večerima u nekadašnjem Domu Armije u Sarajevu. Prekrasan prostor. On su bili zaduženi za ples, a ja za "emotional music". U Davorinovom lokalu bio sam redovan gost. Prolazile su godine... I preko mene je prošlo sve i svašta, ali idem pjevati za njih. Za njih ću to uvijek činiti s velikom srećom, radosti i ponosom - kaže Dedić.
Dakle, u klubu "Cinemas" ponovo ćete se susresti sa sarajevskom publikom.
- Bio sam sa sinom u ovoj sezoni u Sarajevu. Nastupali smo u Bosanskom kulturnom centru i bili smo presretni kakav je to koncert bio. Uvijek mi je bilo drago doći u Sarajevo. Cijeli sam život vezan za taj prostor, koji se nekada zvao "Đuro Đaković". Vezan sam za grad, bio je tu moj veliki prijatelj, pokojni Kemal Kamerić... Samo, i mene su godine stisle, bez daljnjeg. Svašta sam zdravstveno prošao.
Spominjete godine i starost, ali se na sceni ništa od toga ne da primijetiti.
- Nemojte... Prije sedam i po godina liječio sam se u Italiji, transplantirao jetru, imao ozbiljne operacije ruku, oka... Šta ću vam više govoriti o tome. No, ja sam sve to vrijeme radio. Poslije operacije u Padovi, napravio sam muziku za 16 pozorišnih predstava, filmove, nagrađivan sam, objavio sam nekoliko knjiga pjesama. A šta bih drugo radio da ne radim?
Ne mogu Vas zamisliti u mirovini.
- Moj dječački san se ostvario - ja sam penzioner. To je i divno, ali imam još koliko god hoćete sramnih ponuda, koje ne prihvatam.
No, u svojoj radionici zasigurno pripremate mnoštvo zanimljivih stvari, jer teško je zamisliti da mirujete.
- Toliko toga sam napravio da više ni sam ne mogu vjerovati. To je preko jedne ljudske mjere. Sad baš radim muziku za jednu dramu za glumačku grupu "Histrioni". Reditelj me je molio: "Nemoj ništa napisati, uzmi iz postojećega"... Napravio sam više od 70 filmova, ne znam koliko serija, drama, 140 pozorišnih predstava, objavio sam 40 CD-ova... Šta više da radim? I sada me reditelj prisiljava da napravim izbor od toga šta sam napravio.

Nisam gladan
Planova, ipak, imate?
- Naravno da imam planova, ali sam više skoncentriran na svoje dvije unuke, na Matijin put. Dođe to vrijeme. Postoje nezajažljivi ljudi, koji bi htjeli sve. Ja ni čas nisam ni pohlepan ni gramziv. Razumijete?
Da, ali ljudi Vas traže.
- Neka. Niti sam bogat, niti sam gladan, obitelj nije ugrožena... Tako ide život. Pa dokle, vidjet ćemo...
Savršen boravak u Sarajevu
- Imam prijatelje u Sarajevu s kojima se čujem i vidim. Kada dođem u Sarajevo, želim malo izolacije. Hoću da to bude savršeno, a ne da to bude u službi sporednih stvari - govori Arsen Dedić.
Zlo mi je od estrade
- Ne diraj lava dok spava, u samoodbrani bih mogao svašta napraviti... Ali, nikoga ne diram prvi. Zlo mi je od kraljeva, kraljica, legendi. Najčešće mi je zlo od gledanja naše estrade. Izbjegavam to kako god mogu. Jutros sam gledao emisiju o Hajdnu (Heidn). Ko se više bavi Hajdnom? Ja živim drugačije. Drugačije sam odgojen.

Moji najdraži...
Unuke Emanuela i Lu su mi sve
Kćerka Arsena Dedića Sandra nedavno je u 49. godini rodila svoje prvo dijete. Za Arsena je to bila ogromna radost.
- Prije mjesec sam po drugi put postao djeda. Moja Sandra rodila je kćerku Emanuelu. Sada imam dvije unuke. Emanuelu i Lu. Moja Lu ide u treći razred, ona mi je jedna od najvećih podrška u životu.
Gabi je radije na tržnici nego na sceni
Arsen Dedić i Gabi Novak u braku su skoro četiri decenije. Prva dama hrvatske šansone na sceni, kao i u životu, bila je uz svoju veliku ljubav.
- Gabi je na sceni prekrasna. Ali, kaže, sada bi se ubila da mora ići na scenu, radije ide na tržnicu. Takva je Gabi - otkriva nam Arsen.

Matija je izvanredan
Arsen je sretan, jer je njegova Sandra rodila kćerku, a ponosan je i na sina Matiju, s kojim često zajedno nastupa. I sarajevska publika imalu ih je priliku vidjeti na sceni.
- Matija je izvanredan klavirista - govori Arsen.

IZ BIOGRAFIJE
• Arsen Dedić rođen je 28. jula 1938. u Šibeniku.
• U braku je s Gabi Novak, s kojom ima sina Matiju. Žive u Zagrebu. Iz prvog braka ima kćerku Sandru.
• Godine 1964. objavio je "Kuću pored mora" i "Moderato cantabile", što je u potpunosti odredilo njegov kantautorski put.
• Potpisuje hitove poput "Sve što znaš o meni", "Kuća pored mora", "Amigo", "Tvoje nježne godine"...
• Objavio je brojne knjige, a "Brod u boci" (1971.) prodana je u više od 60.000 primjeraka do danas.
• Autor je kultnih stihova "Ne daj se, Ines".
• Komponirao je muziku za TV, film, teatar.
• Dobitnik je brojnih priznanja.

REKAO JE...
• Svojom enormnom radišnošću štitim svoju lijenost. U biti sam lijen.
• Nikada ne slušam sam svoju muziku pa da uživam u tome, nikome ne bacam pod nos to što sam napravio. Ja samo slušam analitički to što proizvedem.
• Moj svijet je svijet cirkusa i žena, rekao je Felini (Felinni), s kojim se moram složiti.
• Naputovao sam se i održavao koncerte od Rio de Žaneira do Novosibirska, od Alma Alte do Talina, ništa me više ne može fascinirati.
• Bio sam sretan u Brazilu, to je moj svijet. Osim toga, to je južnjački, najmuzikalniji narod, jedini koji se ne dere, za razliku od nas i Italijana, koji se deremo. Brazilci pjevaju diskretno i vrlo otmjeno.

Ostale vijestiArhiva