Za Eldina Huseinbegovića svaki Bajram je poseban. Svakog puta iščekuje ga s nestrpljenjem i sa posebnim emocijama sjeća se blagdana iz djetinjstva.
- Vrlo često razmišljam o tome i poželim da Bajram dočekam onako, srcem i dušom, kao što sam ga dočekivao kao dijete. Da noć prije ne spavam, da se blagdanu radujem i iščekujem ga nekoliko dana unaprijed. Sjećam se da su moji roditelji kupovali kurban desetak dana prije Bajrama, a ja sam bio zadužen da ga hranim. Za tih nekoliko dana živio sam cijelu godinu - prisjeća se Eldin.

Čovjek ne bira
Govoreći o lijepim i bezbrižnim bajramima u djetinjstvu, Eldin otvoreno kaže da je današnje vrijeme drugačije, vrijeme kojem on osjeća da ne pripada.
- Volio bih da sam rođen prije nekoliko stotina godina, kada je vrijeme malo sporije prolazilo, kada su na snazi bile neke druge vrijednosti. Ali, eto, čovjek ne bira kad će se roditi. Nekako i sada pokušavam da oživim sjećanje na te bajrame i današnje pokušavam doživjeti onako kako im dolikuje - naglašava bh. kantautor.
Pjevač od djetinjstva živi u staogradskoj sarajevskoj mahali Vratnik i drago mu je što tu nekadašnji običaji nikada nisu iščeznuli.
- Moja bašta na Vratniku okružena je sa šest-sedam komšijskih, u kojoj svako kolje po kurban. Dva dana prije Bajrama peru se ulice, žene spremaju kuće, mirišu ulice i avlije. Sada je na mlađoj generaciji da to očuvamo. Uvijek pričamo šta su bajrami nekada bili, a šta je s današnjima? Sada imamo mogućnosti da to bude mnogo bolje nego prije, kada je sve bilo skromno. Što znači da je sve do naroda - zaključuje on.
Ono što mu najviše smeta jeste javna proslava ovog blagdana.
- Zbog toga ja poželim da tog dana živim u Zimbabveu. Da nisam tu i da ne gledam te, većinom mlade ljude, pijane po ulicama. Treba da se proveselimo, ali na mnogo dostojanstveniji način. To je nešto što mene boli i živcira, ali opet kada vidim svoju mahalu i dječiju radost, u meni se sve promijeni. Ali, eto, sve se mijenja, dolaze nove generacije, koje imaju labavije poglede na život - ogorčeno kaže Eldin.
Kao dijete se radovao i bajramluku, a danas ga daje
- Nekada sam gledao kako kolju kurban, a sada ja to radim. I sada sam sin i tako volim da se ponosim, ali je sve nekako drugačije, pogotovo od kada sam oženjen - govori Huseinbegović.

Odlazak u džamiju
Na bajramsko jutro Eldin s babom ide u džamiju, a potom slijede čestitanja.
- Obavezno majku, oca i nanu poljubim u ruku. To je neko poštovanje, koje je danas, čini mi se, iščeznulo. Poslije toga dolaze nam prijatelji, a tu je i bajramski ručak. Kao dijete dijelio sam kurbane, a danas to rade sestrina djeca, a navečer je posebno sijelo... - priča Eldin.
Ponekada se na sijelu i zapjeva, a jedna od najdražih ilahija mu je "Hej, Medino u dolini".
- U kući je stalno pjesma. Dolaze mi i prijatelji koji nisu muslimani, koje s radošću dočekujem. To je dan i kada se prisjetimo onih koji, nažalost, nisu više s nama. Već u odnosu na prošli Bajram nema nekoliko ljudi koji su mi mnogo značili i koji su činili sastavni dio mojih bajrama. Sada taj lanac i nije više toliko jak i zato gledamo da svaki Bajram iskoristimo na najbolji mogući način, jer ne znamo koga narednog blagdana neće biti - govori Eldin.

Nastupi za Bajram

Eldin, za razliku od nekih svojih kolega, ne nastupa za Bajram.
- Imam dosta poziva, ali ja to ne radim, jer volim ostati u krugu porodice. To je oaza gdje se okupimo. To je dan kada ljudi koji su se nekada zavadili, smognu snage da prijeđu preko slabosti drugih i izmire se - priča pjevač.

Druženje s djecom i starijima
Eldin će se za Bajram družiti i s djecom sa posebnim potrebama.
- To je nešto što me ispunjava pa tako uzmemo gitaru i zapjevamo. Volim i druženja sa starijim osobama i onaj osjećaj kada vidim suze u očima, jer si im upravo dao važnost da govore, tim ljudima, kojih rijetki hoće da se sjete - govori Huseinbegović.

Ostale vijestiArhiva