Drago Sarajevo, evo nas opet. Posljednji put smo ovdje bili prije tačno 30 godina. Svirali smo tada u Skenderiji, neki se možda sjećaju tog nastupa, neki su možda ovdje, kazao je Čonta, odjeven kao svojevremeno Šaban Bajramović, s tamnim naočalama na očima i, naravno, u bijelo-sivom starom sakou.
Troje-četvero podiglo je ruku. Toliko ih je bilo na koncertu "Pekinške patke" daleke 1981., ostali su bili premladi ili nisu došli na nedjeljni, skoro pa povratnički koncert pionira jugoslavenskog panka.
Skoro, jer je teško vjerovati da ljudi u godinama imaju više ambiciju svirati kada već nisu to radili čitavih 27 godina, da bi tek u posljednjih nekoliko shvatili da bi mogli ponovo "isfurati furku". Zašto ne bi svirali sve dok ih ima ko slušati, a "revivali" su ionako popularni.
No, sarajevski koncert, drugi u historiji ovog benda, vjerovatno će biti posljednji u našem glavnom gradu. Ko je došao, došao je, nije bilo mnogo ljudi, ali oni koji su bili u "Cinemasu" mogli su biti zadovoljni. Nešto više od sat (duže ni ne može) trajao je koncert s nekoliko stanki da se članovi benda umiju, obrišu..., a, logično, najangažiraniji je bio onaj dio publike koji pojedinačno ima manje godina života nego koliko je trajala pauza u radu "Patke".

Ostale vijestiArhiva