SARAJEVO - I jučerašnji mini Sajam pčelarstva izazvao je ogromnu pozornost, a građani su jednostavno okupirali štandove. Ovakva manifestacija, prema riječima Evgenija Zolkevića, predsjednika Upravnog odbora Društva pčelara Sarajevske županije, jedan je od načina da pčelari prodaju med “u čiju originalnost i kvalitetu ne treba sumnjati”.

Srodne grane
Zolkević, koji je u mirovini i pčelarstvom se bavi od 1984. godine, kaže da se na sajmovima predstavljaju i travari svojim proizvodima i preparatima budući da je riječ o srodnoj grani, a među pčelarima je dosta travara i obratno. Na pitanje je li danas teško biti travar ili medar, Zolkević odgovara:
“Danas je sve teško, ali i ne mora biti tako. Nama je teško jer je slaba kupovna moć stanovništva, ljudi se uglavnom slabo razumiju u med, a i pčele sve češće obolijevaju od raznih bolesti.” Zolkrević misli da je najveća istina kako su pčele ugrožene od čovjeka, a najviše od obrazovanog čovjeka.
“To može biti čudno, ali je to tako jer je znanost sve uradila da nešto uništi. Sve ove lijekove, sve pesticide, herbicide i ostale preparate izmislila je znanost. Recimo, jedne godine nam kažu da je taj i taj lijek protiv varoe dobar, najbolji, a iduće nam kažu da je to otrov kojim pčelari truju narod pa preporučuju neki drugi lijek. Pčelari su prepušteni sami sebi, a pomoć države je minimalna, ali se, eto, kao trudi”, kaže Zolkević. On ističe da se od proizvodnje meda može dobro živjeti, pod uvjetom da se pčelar potpuno preda – pčelarstvu.
“Ovaj posao je izuzetno zanimljiv, ali i zahtjevan. Čovjek mora biti od početka travnja do konca listopada uz pčele. Naravno da ne možete ostaviti pčele pa doći za dva mjeseca da vidite ima li meda. Sa stotinjak košnica, koje jedan pčelar bez problema može opsluživati, može se odlično živjeti”, tvrdi naš sugovornik.
Admira Hujdur iz Buturović Polja kod Konjica pčelarstvom se bavi šest godina i kaže da je u “pripravničkom stažu“ kod svog supruga Jusufa, koji je ljubav prema pčelama naslijedio od svog oca, a ovaj opet od svog.
“Tko hoće raditi, od ovog posla se može živjeti. Imamo stotinjak košnica, a pčele najčešće hranimo po Hercegovini. Doduše, zarada nije uvijek ista jer nekad košnica izbaci 25, nekad 15 kilograma, ali ne žalimo se”, kaže ona.
Safet Rajkić, medicinski tehničar i travar iz Sarajeva, znanje i ljubav prema travama naslijedio je od oca.
“Ljekovito bilje više berem nego što ga uzgajam. Većinom je to hercegovačko bilje, a nije mi mrsko potegnuti i do mora gdje ima kadulje, vrijeska, lavande. Trave više pomažu nego što liječe i isključivo su alternativa klasičnoj medicini pa je sve više ljudi koji čajeve piju i kad nisu bolesni”, smatra Rajkić.

Proizvodnja na kotačima
Ferid Čakalj iz Višegrada ima 50 košnica i kaže da se “med proizvodi na kotačima”.
“Ako parkirate prikolicu na jednom mjestu i čekate rekordnu berbu, od tog neće biti ništa. Ako hoćete raditi i zaraditi, morate biti na kotačima. Pčele vodim na ispašu u okolicu Goražda, na Romaniju, okolicu Višegrada i slično”, naglašava Čakalj. On dodaje kako njegova cijela obitelj živi od meda te da je po zanimanju kuhar, ali bez zaposlenja. Med im je izvor prihoda, jer je on sam na Zavodu za zapošljavanje još od 1996. godine, a bez posla su mu i kćer i sin.

Ostale vijestiArhiva