- Kad kažeš trideset godina, čovjek se prepadne. Bolje je da je nula ispred, a kada zarađuješ više nula iza - bile su prve riječi Zije Rizvanbegovića, alijas Valentina, kada smo se radi dogovorenog intervjua susreli u sarajevskom kafeu njegovog brata Goge Marjanovića.
I zaista, ko bi rekao da je grupa "Valentino" osnovana prije 30 godina, a da je prije 29 izdala prvu ploču. "Volim te još", "Oka tvoja dva", "Samo sklopi okice", "Bez tebe"... samo su neki od hitova grupe, koja je nastala u zlatno vrijeme sarajevske muzičke scene.

Glasnice i pamet
Godine i ono što je preko leđa preturio na muzičkoj sceni, na Ziju Valentina nisu ostavili traga u smislu nedostatka entuzijazma, ideja, planova. Tako obilježavanje 30. rođendana započinje već sada u saradnji s "Hayat Productionom", koji će, kako kaže Zijo, objaviti stare hitove "Valentina", balade, nove numere... Veliki finale tempiran je za narednu godinu. Zijo otkriva da će to biti koncertni spektakl sa muzičarima iz svih postava grupe. Obećava veliku feštu pod nazivom "Posljednji tango u Sarajevu".
U razgovoru za "Dnevni avaz" Zijo je otvorio srce, ali i otkrio zanimljive stvari.

Čula sam da ćete uskoro organizirati šou realnosti u potrazi za novim pjevačem "Valentina"?
- Nekada sam organizirao i audicije za vokale "Valentina" i ostale muzičare, a ovih dana Peci (Fahrudin Pecikoza, op. a.) i meni pade na pamet, gledajući sve ove sjajne grlate klince, mladost koja obećava, da bi bilo lijepo podijeliti mikrofon s novom energijom od dvadesetak godina. To će biti velika audicija, realizirana kroz TV šou realnosti. Pobjednik će se popeti s nama na binu, otpjevati ploču i turneju po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, Evropi, Americi, Australiji, Kanadi... Pored glasa, pjevač će morati imati stas, harizmu, odgoj, da bude obrazovan, ambiciozan i mudar, jer će upasti u veliku mašineriju koju glasnice trebaju da izdrže i pamet da preživi.

Slažeš li se s onima koji tvrde da grupa "Valentino" gubi s tim, jer ste Vi pjevač?
- Uvjeren da svoje intimne priče najbolje otkrivaju i pjevaju sami autori. Bob Dilan (Dylan) me rasplače, a Pavarotija (Pavarotti) slušam u liftu... Više volim Balaševića nego velike tenore. U mnogim krajevima bivše zemlje niko i ne pita i ne razmišlja o tome, osim u Bosni i posebno u Sarajevu, gdje je naročito zlatna postava iz osamdesetih ostavila veliki generacijski pečat.

Je li tačno da pišete biografiju?
- Da. Počinjao sam više puta, čak i osamdesetih... Ali, sad je s ovom zrelošću bolji moment. Nekako se danas više sjećam odrastanja, sarajevskog smoga i snijega nego kada sam bio nadobudni čupavi gitarista popularnog benda. Valjda kada se puhne u 50 svijeća na torti, čovjek se više osvrće za sobom i za prošlošću nego kada samo grabi život. Već sam napisao stotinjak stranica. Bit će dosta sarajevskih vinjeta, u kojima će se mnogi prepoznati, odrastanje u našem gradu, sve adolescentske faze i, naravno, moja karijera, snimanja, koncerti i pogled iza zatvorenih vrata svlačionica, što će neke kategorije čitalaca posebno zanimati. Bit će pikanterija, ali i romantičnih i emotivnih redaka. Knjiga je pitka, zabavna, pomalo erotična, melanholična i svakako emotivna. Kao i moje pjesme, uostalom. Nezvanično se zove "Autobiografija kao geografija", jer su zapisi sa putovanja ostavili veliki pečat na mene, na moj život i pjesme.

Seks i rokenrol
Da pokušamo otkriti nešto iz biografije, - jeste li živjeli u skladu s onom "sex, drugs and rock N'roll"?
- I više od toga, ali bez droge. To je bolest.
"Valentino" je osamdesetih godina harao scenom bivše Jugoslavije da bi dočekao i period svirki po kafanama. Stidite li se tog perioda?
- Kafane i folkoteke su bili prostori u kojima smo svi nastupali ratnih godina po Evropi. To je bio jedini način da se preživi rat i bijeda, cijela bh. estrada je opstala u tim prostorima. To je bilo i novo iskustvo i kaljenje, jer mi, rokeri, nismo bili navikli na te ambijente. Pomalo smo razmaženi i bez visokih bina, rasvjeta, tehničara i ostalih efekata nismo htjeli nastupati. Imao sam nekada svoje tehničare koji su se brinuli o mojim instrumentima. A onda tih godina izađeš u prostor između stolova, okružen ljudima koji traže "Dijamante" i "Sjećaš li se Sanja". I boriš se da dobiješ njihovu pažnju i naklonost. Velika mi je to škola bila. Mislim da sam je završio peticom. Poslije tog ambijenta i borbe, lako je nastupati u halama, na trgovima, pred više desetina hiljada ljudi.

Koji Vas je kolega muzičar razočarao?
- Goran Bregović mi je poslije prvog našeg koncerta na moj upit: "Kako ti se svidjelo", rekao: "Čuj, život nije bajka"... Tek sam poslije shvatio tu duboku filozofiju. Ovaj posao je toliko tijesno povezan s egom, sujetama i ostalim lošim karakternim crtama tako da i ne poznajem nijednog muzičara koji nije kivan i ljut na ostale. Nećeš vjerovati, ali mene niko nije razočarao.

Menadžer na Tajlandu
"Valentino" je na početku karijere uživao posebnu naklonost Gorana Bregovića.
- Goran je bio bratov drug i tako sam ga stalno sretao i pratio otvorenih očiju. Ponekada bih s njegovim bratom Predragom volonterski pomagao na rasvjeti na velikim koncertima, uživajući da sjedim iza pokojnog Ipeta (Ivandić, op. a.) na bini i da upijam hiljade raspjevanih glasova i ruku. Uvijek sam bio fasciniran Goranovom inteligencijom i posebno aranžmanskim talentom, koji je na svjetskom nivou. Ne vrte se oko njega velike zvijezde tek tako. Bio mi je gost na prvoj ploči, odsvirao je jednu solo gitaru u pjesmi "Pazi na ritam" i, naravno, savršeno bas-gitaru u jednom od naših najvećih hitova uopće "Volim te još".
Na koncu, koga biste izdvojili iz mlađe generacije muzičara?
- Moj saradnik i prijatelj organizirao je veliki koncert "Dubioza kolektiva" u Beogradu i dan-danas zadovoljno trlja ruke. Velika je stvar u rokenrolu kada svi dobro zarade i kada menadžer nakon koncerta može otići na Tajland.

Cijela familija je ponosna na Zanu
Kako je biti amidža filmske zvijezde Zane Marjanović?
- Na Zanu je cijela familija vrlo ponosna i svi izrezuju njene slike iz svjetske šampe. Pokušavam biti objektivan i nepristrasan, ali Zanu i mlade generacije gledam kao budućnost naše BiH i cijele regije. Volio bih da ona svojim talentom i radom, upornošću, otvorenošću i karakterom bude model novim generacijama i da prate taj zvjezdani trag. Drago mi je da je kao glumica maestralno iskoristila šansu koju joj je dala Anđelina Đoli (Angelina Jolie), ali ne zaboravite njene prijašnje filmske i pozorišne uloge, Srebrenicu, "Magacin Kabare" i sve projekte koje je osmislila. Tvrdim da BiH nema boljeg ambasadora u svijetu od nje. Vratila nas je u svjetske medije. Posebno sam fasciniran i ponosan njenom posjetom krovu svijeta i susretom s Barakom Obamom (Barack) i njenim izlaganjem o Bosni.

MOJ SVIJET
Sin Gordan
Koliko je rođenja sina Gordana promijenilo Vaš život?
- Rođenjem djeteta mnoge stvari se promijene u životu. Izrone neke nove žestoke emocije, koje su čučale u tebi svih ovih godina, i shvatiš da je nasljednik jedini smisao boravka na ovoj planeti. Porodica je jedino utočište čovjeka.

Stariji brat
Sinu ste dali ime po starijem bratu.
- Ime se svidjelo Marti, a ona je vrlo familijarna žena i misli da se loze trebaju nastavljati i obilježavati imenima starijih. Gogo mi je u odrastanju bio junak i zaštitnik, kao što i svaki stariji buraz treba da bude. Mi, generacijski, poštujemo starije i nije nam strano da nas i dan-danas pošalju po cigare.

Turneja u Americi
- Da. Eto, u maju i junu održat ćemo turneju po Americi. Koncert ćemo imati i nakon utakmice naše nogometne reprezentacije i Meksika 31. maja u Čikagu. Uz "Valentino" će nastupiti još neki izvođači i baš se radujem tom koncertu. Bit će to velika fešta i nadam se da ćemo imati povod za veliku proslavu.

Ostale vijestiArhiva