Naša ovisnost o kreditima, kako građanstva tako i realnog sektora, odavno je konstanta. Novina je da je izmijenjen odnos tih kredita, jer ih je prvi put više u realnom sektoru. „Sigurno je da je sektor stanovništva dosta iscrpljen kad je u pitanju novo zaduženje jer je prošle godine kreditni rast bio 2,8%, a za preduzeća 7,8% što jasno govori da se komercijalne banke okreću realnom sektoru i trebaju bit podrška preduzećima za otvaranje novih radnih mjesta, za podršku njihovih projekata“, kaže guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić. I krajnje je vrijeme jer, matematički, uz prosječno zaduženje od po 1.800 maraka imamo i dug po osnovu vanjskog zaduženja. Uz njega, potvrđuje računica, kreditno dugovanje nam se svima, pa i našoj djeci, poveća na četiri prosječne plaće. Bankari priznaju da se ovakva računica može razmatrati iz različitih uglova, ali poručuju da nam je zaduženje na donjoj ljestvici. U odnosu na zemlje bivše Jugoslavije - umjereno. Tako je zaduženje Crnogoraca u odnosu na nas dvostuko, u Sloveniji i Hrvatskoj četverostruko, a jedino u Srbiji i Makedoniji, manje je od našeg. Što se vanjskog duga tiče, zvaničnog stava nemaju. Činjenicu da je u prošloj godini uvećan za 380 miliona maraka, te da vlast, uprkos činjenici da nam naredne godine dolaze glavna zaduženja, razmišlja i o novim, smatraju da su ona poželjna ukoliko se usmjere u nova radna mjesta. „Nismo prezadužena zemlja. Vrlo je bitno za buduća zaduženja kako će ona teći i kakvim intenzitetom, a posebno u šta će se to ulagati“, tvrdi generalni sekretar Udruženja banaka Mijo Mišić. Nužan je, dakle, zaokret dosadašnje politike da javni dug ide u potrošnju i pokrivanje budžetskog deficita jer će samo tako okončati višegodišnje gomilanje prosječnog zaduženja koje će nam kad-tad, kroz poreze i raznorazne doprinose, nama i našoj djeci, doći na naplatu.

Ostale vijestiArhiva