Slaba infrastruktura, odljev kvalitetnih igrača, loša ekonomska situacija u državi, neadekvatan sustav natjecanja…
Mogli bismo nabrajati i dalje, ali puno je razloga zašto se Premier liga percipira nekvalitetnom, a što automatski za sobom povlači slabu zainteresiranost i prazne tribine. No, deseta sezona zajedničke Premier lige ipak se može okarakterizirati “prekretnicom”, jer najveći problem prethodnih sezona, pogotovo unatrag nekoliko godina, nisu bili iznad nabrojani razlozi, nego – (ne)regularnost. Naravno da kvaliteta nogometa nije na željenoj razini, puno je objektivnih razloga zašto je to realnost bh. nogometa, ali tvrditi da je Premier liga “neregularna” i “domaćinska” su argumenti koji se više ne mogu povezivati s najjačim razredom našeg nogometa. Istina, teoretičari zavjere i dalje će sumnjati u svaki rezultat koji se može okarakterizirati kao neočekivan, ali posljednje kolo samo je potvrdilo da PL ide k svom ozdravljenju i da Komisija za normalizaciju NS-a BiH, koja je preuzela funkciju Izvršnog odbora, treba ustrajati u poslu koji su počeli.
Da PL više nije domaćinski, nije osobno mišljenje potpisnika ovih redaka, nego činjenica koju jasno potvrđuju brojke. U sezoni 2007./2008., dakle ne tako davno, pobjedama domaćih momčadi završilo je rekordnih 79,6 posto utakmica, sezonu potom taj postotak je pao na 72,9, trend pada je nastavljen i u sezoni 2009./2010. u kojoj je isti bio na 66,2 posto, dok je u prošloj sezoni pobjedama domaćina završilo 61,7 posto utakmica. Nakon sedamnaest kola ove sezone taj postotak je na nikad manjih 54,4, a ako je suditi prema proljetnom startu, neće biti iznenađenje ako ove sezone bude ispod pedeset posto.
Željezničarov niz pobjeda traje već jedanaest utakmica, što je, svjesni su toga sigurno i na Grbavici, bilo nezamislivo unatrag nekoliko sezona, jer bez obzira na kvalitetu, podvigom se smatralo povezati i toliko utakmica bez poraza, jer se, prije ili kasnije, moralo naletjeti na protivnika koji jednostavno “mora” pobijediti. Koliko je PL bila domaćinska, možda najbolje potvrđuje podatak da je u iznad spomenutoj sezoni 2007./2008. Jedinstvo status premierligaša izgubilo s čak 40 osvojenih bodova, baš kao i Borac u sezoni 2004./2005., iako je trećeplasirani Široki Brijeg plasman u Europu izborio s, pazite sad, samo 45 bodova.
Tko je mogao pretpostaviti da će GOŠK šokirati Sarajevo usred Koševa? Tko je vjerovao da Široki Brijeg i Zrinjski neće opravdati ulogu favorita protiv Zvijezde i Čelika? Tko je vjerovao da Slavija i Kozara neće upisati važne domaće pobjede u borbi za ostanak protiv Veleža i Slobode? Pobjeda Željezničara u Prijedoru, baš kao i poraz Borca u Trebinju, nisu preveliko iznenađenje, ali rezultati 0:5 i 3:0 definitivno jesu.
Najviše od svega ipak treba radovati i ohrabrivati da suđenje i sudačke previde nitko ne spominje. Naravno, bilo je i njih, baš kao što će ih biti uvijek, ali svi znamo da su prethodnih sezona ti sudački previdi bili namjerni. Danas se čini da je to stvar prošlosti, jer da nije, onda bi rezultati kakvi su bili u ovom kolu bili nemoguća misija.

Smanjiti broj klubova!
S određenim promjenama možda dođe i vrijeme i za razgovor o promjeni sustava natjecanja, još više jer su svi svjesni da Liga 16 nije pravo rješenje za BiH, budući da je više nego apsurdno da prva dva ranga bh. nogometa broje čak 48 klubova (Premier liga 16, Prva liga F BiH 16, Prva liga RS-a 16), dok, primjerice, u Njemačkoj prva dva ranga broje – 36 klubova! Podsjetimo da je Premier liga BiH u sezoni 2002./2003. brojala dvadeset klubova, dok se od sezone 2003./2004. igra Liga 16. Premier liga s 10, kao i ujedinjena Prva liga s istim brojem klubova su optimalne za BiH.

Ostale vijestiArhiva