Prošle sedmice u Tuzli je održana skupština Asocijacije muzičkih stvaralaca BiH (AMUS) na kojoj je razgovarano o rješavanju gorućih problema u području autorskih prava, skorom potpisivanju ugovora s radijskim i televizijskim stanicama u BiH, te preuzimanju licence za rad.
- I ubuduće ćemo održavati manje regionalne skupštine. Više od 180 elektronskih medija u BiH podržalo je naš rad i dalo obećanje da će s nama potpisati ugovore. Sa „Sine Qua Nonon" imaju probleme, ne znam koje prirode, ali znam da bilježe slabu naplativost - kaže za naš magazin Fahrudon Pecikoza, član Predsjedništva „Amusa" i jedan od najproduktivnijih tekstopisaca u Regiji.

Da li je predsjednička uloga Dine Merlina u „Amusu" tek simbolična, ili će i on zasukati rukave i raditi konkretne stvari u tom području?
- Dino Merlin je već zasukao rukave. Po prirodi je radoholik. Pa, on i kad pravi kuću sam sebi miješa malter, a da ne kažem koliko je angažiran u ovom području. Treba bježat' od njega (smijeh). Senad Rožajac ima običaj reći: "Otkako je Dino Merlin postao predsjednik, u 'Amusu' se spava u čizmama". Svi, dakle, moraju svoje zadatke izvršavati. Pa, on je tako organizirao i svoj bend. Dino je vrijedan čovjek, čovjek koji cijeni dinar.

Je li se naljutio na Vas kada ste u jednom intervjuu kazali da je osoba koja zna kako s novčanikom, da ne ponavljam Vaše riječi - da je škrtica na estradi?
- Nisam ja rekao da je on škrtica na estradi, već da vodi računa kako će i na šta novac trošiti. Mnogo novca dijeli u humanitarne svrhe, stipendira djecu koja se školuju, ali za to se ne zna, jer on tako želi.
Ali, kada Dini dođe neko i traži 50 maraka, on bi mu otkinuo ruku, jer smatra da to treba zaraditi. U mladosti se nije libio ni najtežeg posla, radio je u livnici u Vogošći, a da biste se zaposlili tamo, ne treba vam nikakva štela. Međutim, ljudi neće da rade, već radije besposličare sjedeći na gajbama ispred granapa. On na takve, naprimjer, neće da baca novac u zrak. I takvi mogu reći da je škrt. On jednostavno svoj novac raspoređuje kako misli da je pametno.

Rođendanski koncert Gorana Bregovića u „Zetri" jednima se svidio, dok je drugima bio kič, uz obrazloženje da muzičaru svjetskog glasa nije trebala pretkoncertna kampanja u kojoj će se snimati i njegovi pregledi kod doktora. Jeste li pratili koncert, kakav je Vama bio?
- Jesam. Koncert je bio velika stvar za Sarajevo. Sve ono što Bregović daje svijetu, te večeri je predstavio Sarajevu. Mimo koncerta, bilo je i lijepog druženja. A, što se tiče priča je li koncert bio kič ili nije: pa, mediji se moraju za nešto zakačiti, a 99 posto ljudi iz medija ne zna da je Šanko Mesihović imao rock bend „Apoteka" i da je svirao kao predgrupa „Bijelom dugmetu", te da ga je Goran Bregović pozvao i da su oni prijatelji. Sasvim je ok otići kod prijatelja na posao, pa išao sam i ja, samo me kamere nisu pratile.
Ljudi su jednu lijepu stvar pokušali predstaviti lošom. Ili, kako je Goran mogao odbiti pozive školaraca? Goran Bregović ima milione, on može kupiti CT da ga ima u kući, on te stvari nije forsirao, učinio je to da ljudima bude zabavno.

Kad već spominjemo koncerte, treba li Neda Ukraden održati koncert u Sarajevu i za Sarajevo?
- Neda Ukraden je konvertit, malo 'vamo, malo tamo. U šali znamo reći: Neda kad je krenula iz Sarajeva, ekavski je progovorila na Palama. Ali, Neda je to što jeste. Prije rata s njom sam radio jedan album. Ne treba nikome ništa zabranjivat', naročito ne onome ko nije napravio zlo.
A, to što se sada spominje: u ratu je pričala ovo, pričala je ono... Hajde, bolan, priča ide u vjetar. Nije žena nikoga optužila, nije nikome došla glave, nije nikome zlo učinila. Neda je Srpkinja, prepala se, otišla u Beograd, pa šta sad?
To su emigracije, dešavaju se u svim ratovima. Žena je već u godinama, nana, pjevačica... Ne treba tome poklanjat' veliku pažnju.

Dopada li Vam se Nedin novi imidž; mini suknje, disco style...?
- Ne znam, meni Neda nikada nije lijepo izgledala, uz duboko poštovanje, ona je dama. Ali, meni se takav tip žena nikada nije sviđao.

Od završetka rata periodično se pojavljuju priče da li Ceca Ražnatović treba pjevati u glavnom bh. gradu ili ne. Kada će biti pravo vrijeme da i ona zapjeva Sarajevu?
- Mislim da za nju nikada neće biti pravo vrijeme. Ona je žena ratnog zločinca. Žena koja je davala podršku ratnom zločincu, a to čini i danas. Znala je čime se Arkan bavi, jer živjeti u kući s nekim ko radi takve zločine, a ne znati za to, jeste nemoguće. Svojom podrškom njemu ona je direktno učestvovala u tome što je on radio.
Jer, ipak je ona javna ličnost, i svi oni koji slušaju njenu muziku vjeruju da je Arkan srpski heroj, a Arkan je ratni zločinac koji je iskvario, prije svega, srpsku omladinu. Jedno vrijeme među djevojčicama je bio trend biti poput Cece i naći svog Arkana, svog revolveraša. To je ludost. Ceca baštini Arkanovu ostavštinu i kriminalce čini popularnim. Danas djevojku ne možeš naći, ako u dosjeu nemaš pokušaj ubistva. Minimalno.

Tekstovi pjesama koje slušamo s vremenom su evoluirali, pa tako danas, umjesto lijepih ljubavnih pjesama o rastancima, sastancima, čežnji... slušamo pjesme o sponzorima, oženjenim muškarcima, pjevačice traže da im se kupe bunde, auta, plate kirije za stan... Kako Vi kao tekstopisac tumačite aktuelne pjesme?
- Taj trend je počela Ceca, s pjesmom „..prođi sa mnom kroz crveno, bit će moje što je njeno...". Ali, nije to toliko značajno, jer to su tekstovi lokalnih pjevaljki koje nastupaju po malim birtijama. Ipak, Dino Merlin puni stadione.

Hoćete da kažete da takvi tekstovi ne utječu mnogo na publiku?
- Takvim tekstovima mediji daju previše značaja. Ne truju oni. Ipak, ti pjevači i takvi tekstovi ostaju na nivou kafane. Svi oni bi voljeli puniti stadione, ali... Izvode ih, kažem vam, pjevaljke i miješaljke. I u Americi ih imate u striptiz barovima, samo što domaćim fali štanga na sceni. Da je to trend, Merlin nikad ne bi napunio stadione. Je li tako?

Ja mislim da, ipak, truju. Ali, kako sponzoruše među pjevačicama pronalaze svoje sponzore i finansijere?
- Kod nas su glavni sponzori pjevačica političari. Ali, vi morate otkriti ko su. Lako ih je prepoznati.

Trebamo li ih tražiti u vladajućoj političkoj eliti?
- Ne moraju biti vladajući. Ali, da bi dobio sponzora, moraš biti dobar s politikom. Jednom sam tražio sponzora za projekt, ali mene su odbili. Ima u politici i časnih i simpatičnih ljudi.

Kao naprimjer?
- Slavuj mi je simpa. Jednom sam ga odveo na koncert Miroslava Ilića u Sarajevu. Drag mi je Šanko, radi dobro posao, Hadžibajrić...

Jeste li ikada nekome dali dobru pjesmu džaba i rekli: Evo ti napravi karijeru?
- Nikad ne znaš koja će pjesma biti hit. A, da, davao sam pjesme džaba. Neki ljudi nemaju da vam plate, neki nemaju da plate punu cijenu... ne bih ih nabrajao, jer imaju sada velike karijere. Ali, meni danas niko nije dužan. Znam naplatiti pjesmu, čak i onu koju nisam napisao.

Jednom ste, govoreći u kontekstu nepoštivanja autorskih prava, sebe javno nazvali kriminalcem, jer ste primorani da novac za napisane pjesme naplaćujete na ruke. Živite li samo od pisanja pjesama?
- Da, tako se radi kod nas. Zato što zakoni nisu dobro napisani. Sada kroz „Amus" radimo na njihovoj ispravci i konačno dobivamo status slobodnih umjetnika, kada ćemo moći reći da smo prodali pjesmu kao što i slikar proda sliku i lijepo pare uplatiti na žiroračun. Ja sve što zaradim stavljam na banku.
Živim samo od pisanja. Hvala Bogu, ima mnogo posla. Jedan sam od plaćenijih autora u Regionu. U Hrvatskoj na račun autorskih prava godišnje naplatim 10, 15 hiljada eura, ovdje dobijem dvije, tri hiljade maraka.

Imate li nekretnine vani, kuće, stanove?
- Imam nešto malo, ali nemam vani kuće i stanove. Nema, nema to.

Supruga Vam živi u Holandiji s kćerkom Nadin, Vi ste u Sarajevu. Da li je život na dvije adrese i dobra formula za uspješan brak?
- Pa jeste. Idem u subotu u Holandiju i s porodicom ću biti neko vrijeme . Takav je naš posao. Ona je znala za koga se udala. Halid Bešlić sada ide za Australiju 20 dana, Dino Merlin u Ameriku mjesec. Ide Hari... Mi smo cigani, ovo je ciganski posao.

Jesu li festivali postali besmisleni i zauzimaju li polako njihovo mjesto televizijski show programi kao poligon za stvaranje novih zvijezda?
- Kroz Hayatov show „Zvijezda možeš biti" stvaramo novu generaciju pjevača. Uostalom, time smo i državi pomogli tako što smo 20 mladih ljudi skinuli s biroa. Festivali nisu izgubili na značaju, njih, naprosto, više nema u BiH. Ne postoji podrška za njih. A, pogledajte Sarajevo Film Festival. Grad živi od njega. Taksisti, ugostitelji, prodavači u granapima, hoteli... svi čekaju SFF da zarade koji dinar.
Miro Purivatra treba da bude doživotni gradonačelnik Sarajeva, jer je čovjek menadžer, napravio je najveći bh. brend. Zana Marjanović, koju je Obama primio na razgovor, treba da dobije Šestoaprilsku plaketu Grada Sarajeva. Možete misliti nonsensa, oni predlažu za tu nagradu Angelinu Jolie.
Zašto bi bio problem da Angelina Jolie dobije Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva, pa nije li više od ikoga promovirala BiH u svijetu? Ona je na koncu šansu dala i Zani, jer da nije bilo filma, vjerovatno ne bi bilo ni Obame, zar ne?
- Angelina je uradila herojski posao i treba je odlikovat', kao što treba odlikovati i Bona Voxa. Svakome treba iskazati poštovanje, ali prije svega sebi. Dakle, tu nagradu trebamo dati našoj djeci. Zana je trenutno najveća zvijezda u Regionu. Nije ona preko štele došla ni do Angeline ni do Brada Pitta... Ovi u Gradskoj upravi nagradu bi dali ne bi li se uslikali s Angelinom i izašli u novinama. To je njihov nijet.

Halid je uradio sve protiv svoje karijere
Hoće li Halid Bešlić imati svog nasljednika, i ko bi to mogao biti?
- Halid je u punoj snazi, i teško da će se u narednih deset godina pojaviti njegov nasljednik. On je čudo, Božiji čovjek. Sve što je mogao uraditi protiv svoje karijere on je uradio. I, opet je najveća zvijezda. Udeblja se, smrša, cuga s rajom. Možeš ga vidjeti u „Doli Belu" na Ciglanama, mjesnim zajednicama... Neki kažu možda je zato i velik, ma ja znam 20 pjevača koji rade isto što i on pa nisu veliki. Je li to formula? Haj'mo svi tako. Međutim, to može samo Halid Bešlić i niko drugi na svijetu.

Kćerka Nadin i ne zna čime se bavim
Kćerka Vam je već tinejdžerka. Razgovara li s Vama o prvim simpatijama, kakav imate odnos?
- Nadin u maju puni 14 godina. Momci? Ne znam, ja to ne kontrolišem. Ima jak personaliti, svoje standarde, mjerila, jedino sam joj zanimljiv bio kada je njen profesor francuskog, inače veliki fan Evrovizije, preveo „Lejlu" i dijelio je po razredu. Tada me je pitala da im se potpišem na CD-u.
U razredu su je tada pitali šta ti tata vozi, je li ima limuzinu? To je normano pitanje, i bilo bi normalno da živim u normalnoj zemlji gdje vladaju normalni ljudi.
Inače, kćerka i ne zna čime se ja bavim. Sluša Lady Gagu, Amy Winehouse... Ona je plakala kad je Michael Jackson umro.

Ostale vijestiArhiva