Ministar vanjskih poslova Švedske Carl Bildt izjavio je da je budućnost BiH i njenih stanovnika unutar EU.
Ističući da je to njegov stav još od vremena kada je bio prvi visoki predstavnik međunarodne zajednice, Bildt je konstatovao da je vizija BiH unutar EU sada, 20 godina nakon rata, postala službena politika EU i BiH.
"Strahote prošlosti nikada neće iščeznuti. Stolice ostaju prazne. Bosna i Hercegovina je prešla dug put, te sada možemo govoriti i o mogućnostima koje donosi budućnost", ocijenio je Bildt u kolumni koju je napisao za Oslobođenje.

Kolumnu prenosimo u cjelosti:
Ovih dana sjećamo se strahota prošlosti. Prošlo je dvadeset godina od početka rata u Bosni i Hercegovini, i oni koji su prisustvovali ceremoniji u Sarajevu, kojom je obilježena godišnjica, mogli su vidjeti u centru grada u redove poredanu 11.541 praznu stolicu, po jednu za svaki izgubljeni život za vrijeme opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine.
Ja nisam bio u Sarajevu kada su započeli rat i opsada prije dvadeset godina. Kao premijer moje zemlje, tih sam se dana intenzivno bavio poteškoćama uzrokovanim ekonomskom krizom i našim naporima da započnemo pregovore za pridruživanje Europskoj uniji. Ali bio sam ovdje krajem ljeta i početkom jeseni 1995, kada smo konačno mogli zaustaviti opsadu, okončati rat, te započeti bolno težak rad na ponovnom sastavljanju onog što je tako bolno potrgano. To je postala moja dužnost tokom narednih godina na poziciji prvog visokog predstavnika.
NATO-snage su došle u zemlju kada je uspostavljen mir. Ali živo se sjećam intenzivnih razgovora o potrebi za ”izlaznom strategijom” iz Bosne i Hercegovine koje je međunarodna zajednica tada vodila. SAD su željele van nakon samo godinu dana. Tada sam tvrdio da nam nije potrebna izlazna strategija za međunarodnu zajednicu, nego je Bosni i Hercegovini potrebna ”ulazna strategija” za Europsku uniju. To je tada zvučalo naivno, na granici neozbiljnog, ali za mene je to bio jedini pravi put ka miru u zemlji i regionu.
Moji pogledi na to se nisu promijenili. Budućnost ove zemlje i njenih stanovnika je unutar Evropske unije. I sada, dvadeset godina nakon početka rata, ova vizija je postala službenom politikom EU, kao i BiH.
Sada je izazov preći sa riječi na djela, te nakon godina zastoja i frustrirajuće sporog napretka, osjećam da bismo mogli biti na početku nove faze. Novi saziv Vijeća ministara govori o 2012. godini kao o godini Evrope, a izgleda da postoji odlučnost i u Sarajevu, a i u Banjoj Luci. Kada se mi, ministri EU, sada sastajemo u Bruxellesu, sa nama je već naš kolega iz Zagreba.
Uskoro će predstavnici Hrvatske zauzeti svoja mjesta i u Evropskom parlamentu. A u ljeto 2013. godine, Hrvatska će postati članicom EU, onoliko koliko su to Francuska, Poljska ili Švedska.
Srbija je dobila kandidatski status kao priznanje za svoje impresivne napore u oblasti reformi, a ukoliko oni koji favoriziraju stalne europske reforme postignu uspjeh na izborima u maju, uskoro ćemo započeti razgovore o tome kada mogu započeti službeni pristupni pregovori za Srbiju.
Za Bosnu i Hercegovinu ne postoji bitan razlog da zaostaje godinama za Hrvatskom i Srbijom. I uprkos svim drugim podjelama među njenim političkim liderima, ne postoji razlog zbog kojeg oni ne trebaju raditi zajedno kako bi sustigli svoje susjede na putu ka Evropskoj uniji.
Ja sam u potpunosti svjestan svih budućih izazova. Ali oni su manji u usporedbi sa onim koji su već prevaziđeni. Sjećam se jedne zemlje sa kraja 1995. godine koja je bila malo veća od tri političke vojske koje su se manje ili više natjecale usred srušene i uništene zemlje. Više od 100.000 ljudi izgubilo je živote, a milioni su bili prisiljeni da izbjegnu iz svoje zemlje – od kojih su mnogi pronašli novi dom, i mi smo im u Švedskoj tada otvorili svoja vrata.
Strahote prošlosti nikada neće iščeznuti. Stolice ostaju prazne. Vi ste prešli dug put, te sada možemo govoriti i o mogućnostima koje donosi budućnost.
Kao prijatelj ove zemlje, iskreno se nadam da će novo proljeće koje sada gledamo, biti pretvoreno u stvarni politički i ekonomski napredak u narednim mjesecima i godinama. Neće biti lako, ali znam da može biti učinjeno.
Jer, to je ono što ovoj zemlji treba. Jer, to je ono što je potrebno da se bude dijelom pozitivnog regionalnog zamaha. I, jer je to potrebno ukoliko će 2012. godina biti istinski godina Evrope u Bosni i Hercegovini.

Ostale vijestiArhiva