Vijesti
Žuta štampa
Merlin: Komšijama sam unosio ćumur da bih kupio prvu gitaru
30.04.2012. 20:00
Izvor: Klix.ba
Merlin: Komšijama sam unosio ćumur da bih kupio prvu gitaru
Najveća bh. muzička zvijezda Dino Merlin ne prestaje biti tema srbijanskih medija, nakon što je tri noći zaredom napunio beogradsku Arenu, a onda su uslijedili i koncerti u Novom Pazaru i Novom Sadu.
Merlin je dao opširan intervju za srbijanski Blic u kome je govorio o svom djetinjstvu, majci i ocu koji ih je napustio, prvoj gitari, uzorima... "Kada nas je otac ostavio, na majku je palo sve breme, no uspjela je, iako smo živjeli siromašno, da odgoji djecu koja su izrasla u poštene ljude. Odrastajući bez oca, rastao sam kao ptica bez jednog krila", rekao je Merlin dodajući kako je majci napisao pjesmu "Svila" na albumu "Burek".

Uzori Čola i Brega
Prva njegova gitara se zvala "Vegas M". "Danima sam prolazio pored prodavnice u čijem je izlogu bila. Prislonio bih nos na izlog i zamaglio staklo gledajući tu gitaru. Bila je to sasvim obična gitara, ali za mene koji sam tada živio u konfuznim vremenima, vremenima besparice, bila je nemoguća misija kupiti je. Moja mama nikad nije želela da postanem ovo što sam postao, pa nije dolazilo u obzir da mi pomogne da kupim svoj prvi instrument. Sakupljao sam novac koji bih dobijao za Bajram i unosio sam ćumur komšijama, a ona je, kada je vidjela kako sam uporan, jednog Bajrama dodala preostali novac tako da sam konačno kupio tu gitaru. Bila je to jedna od mojih prvih pobjeda u životu. Tada sam rekao sebi, a i danas se toga pridržavam: sve možeš ukoliko dovoljno želiš", rekao je pjevač.
Uzori su mu, kaže, bili Goran Bregović i Zdravko Čolić te je sanjao da bude poput njih. "Deset, dvanaest godina bio sam mlađi od njih. Obojica su me zavoljeli i jednom su riješili da dođu kod mene na Bajram. Bila je to velika čast, sjeli su u dnevni boravak, a ja sam gledao u njih ko u televiziju", naveo je Dino, a onda i kazao kako je njegova grupa dobila ime: "Grupa se prvo zvala Dino, a meni je to djelovalo pomalo neskromno. Bio je neki dernek na kom smo i izvlačili imena iz onog mog cilindra. Bilo je tu oko pedesetak imena. Jedna djevojka, sjećam se Davorka se zvala, izvukla je ceduljicu na kojoj je pisalo Merlin, i ja sam rekao: E, to će biti ime grupe".

Supruga Amela velika podrška
Dino je spomenuo i kako je teško radio u fabrici za malu plaću te da je upravo takav rad bio iskra koja je inicirala njegovu karijeru. Oženio se kad je imao 21 godinu, a supruga Amela mu je, kaže, i danas velika podrška te mu uz djecu predstavlja sve u životu. Istakao je Dino i kako su menadžer, basista i klavijaturista "Merlina" poginuli u ratu. "Rat nas je sve učinio siromašnijima za mnoge drage ljude koje smo zauvijek izgubili, i ja nisam nikakav izuzetak. Žena i djeca pokušali su da pobjegnu iz rata u konvoju, ali su na Ilidži bili zarobljeni. Drama koju je preživjela moja porodica je ipak imala sretan završetak, tako da se na kraju možemo smatrati sretnicima".
Na kraju je Dino završio Marquezovim citatom koji je u knjizi "Živjeti da bi se pripovijedalo" rekao: "Ako možeš živjeti bez pisanja, nemoj pisati". "Upravo tako. Ta vrsta pristupa je nužna da bi to šta radite bilo kvalitetno i smisleno. Takav pristup je garant iskrenosti jer je stvaranje nasušna potreba bez koje čovjek ne bi bio to što jeste. U mom slučaju pisanje pjesama je proces koji nikada ne prestaje", zaključio je Dino razgovor za Blic.