Njegovi koševi u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine toliko su puta pokazali da bh. košarka i dalje živi, da se tradicija, znanje i historija ne mogu tek tako srušiti i uništiti.
Isti je slučaj bio i s njegovim klubom Bosnom, u čijem je dresu pokrenuo skoro pa sportsku revoluciju u Sarajevu, učinio da "Studenti" ponovo postanu evropski prepoznatljivi.
No, čim su igrački dani slave prošli, mnogi od onih koji su mu do tada tapšali leđa, čekali su ga na prvoj trenerskoj krivini da mu podapnu, prvo u klubu pa zatim i u reprezentaciji. I sam je tome doprinio, jer je, priznaje, "prije pet godina išao više srcem nego razumom".
Dobra škola
- Kada bih mogao vratiti film unazad, nikada ne bih preuzeo reprezentaciju. Taj mi se posao učinio primamljivim ne samo zbog mojih ambicija nego zbog toga što mi je reprezentacija uvijek bila svetinja i nisam previše razmišljao glavom.
Imao sam plan koji sam počeo provoditi, posebno s uvođenjem mladih igrača, poput Kikanovića, Đedovića, Gordića... Na kraju, sve se svelo na rezultat, njega nisam imao pa ni argumente da ostanem, mada se ni u dva kasnija ciklusa nismo plasirali na Evropsko prvenstvo. Ali, Bože moj, bila mi je to dobra škola - kaže Nenad Marković na početku razgovora za "Dnevni avaz".
Danas ste selektor juniorske reprezentacije BiH, ali je to volonterski posao. Šta se dešava s Vašom profesionalnom trenerskom karijerom?
- Sve što se dešava, podsjeća me na početke igračke karijere. Bio sam 1990. među 15 kandidata za reprezentaciju Jugoslavije koja je te godine postala svjetski prvak. Igrao sam u možda i najkvalitetnijoj evropskoj ligi i u jakoj ekipi kao što je Bosna. No, tada je došao rat, a svi smo odjednom postali dio tržišta na kojem su dominirali Amerikanci. Tada sam govorio: "Samo mi dajte šanse, a ja ću se pobrinuti za ostalo, bolji sam od mnogih koje dovodite iz NBA."
No, tek kada me je Boša Tanjević doveo u Limož, napokon sam zaigrao u Euroligi. Od tada sam igrao samo u vrhunskim klubovima. Kada jednom upadneš u to kolo sreće, poslovi dolaze sami od sebe.
Bit će posla
Pa kada ćete upasti u to "kolo sreće" i kao trener?
- Odbio sam neke poslove, jer sam smatrao da ne bih mogao napredovati. Kasnije sam shvatio da je kontinuitet najvažniji, da jedan posao nosi drugi. Vodio sam grčki Panionios, potom sam bio nakorak od jednog euroligaškog kluba pa blizu španske Fuenlabrade...
Prije desetak dana čak su mi iz jednog kluba poslali avionsku kartu, ali se opet izjalovilo. Mnogo je mešetarenja, klanova, a finansijska situacija u Evropi je daleko od idealne. Ipak, ne gubim nadu, mislim da ću ubrzo naći posao, bilo u narednih deset dana ili mjesec-dva.
Ž5 = Ima li negdje u tim planovima prostora za KK Bosna. Je li nerazumno pričati o Vašem angažmanu u klubu?
- Nije nerazumno, ali ponovit ću ono što sam rekao predsjedniku kluba Safudinu Čengiću - odrastao sam uz evropsku Bosnu, igrao sam za Bosnu koja je bila strah i trepet i, kao trener, spreman sam raditi samo u klubu koji ima evropske ambicije.
Mislite li da je moguće pričati o Evropi dok je Bosna na rubu gašenja?
- Zašto nije moguće? Pogledajte gdje je bila beogradska Crvena zvezda, a gdje je danas. Znači, izlaz uvijek postoji. No, tavorenje i otaljavanje posla, kakvo je sada prisutno samo da bi se uzela plaća, mene ne zanima.
Delibašić i Tanjević
Iz Bosne svako malo stižu žalopojke, koje liče i na prozivke, da klupske legende, bivši igrači i treneri ne pomažu, čak i zaobilaze klub u širokom luku. I Vaše se ime spominje u tom kontekstu?
- Za mene postoje samo dva čovjeka koja se mogu nazvati legendama Bosne. Prvi je Mirza Delibašić, a drugi Bogdan Tanjević i tu se priča o legendama završava. Sebe ne smatram Bosninom legendom niti volim da me tako zovu.
A što se tiče toga ko i koliko pomaže, u svoje ime mogu reći da sam nudio saradnju predsjedniku Čengiću, on dobro zna o čemu se radi. Neovisno o tome rekao sam mu da, ako ima bilo kakvih nedoumica o igračima, trenerima, stanju na tržištu... uvijek ću rado pomoći. No, ako neko očekuje da mi trebamo doći u klub da bismo okolo kamčili pare i vraćali dugove koje je neko drugi napravio, jer je neodgovoran, grdno se vara.
Zaštititi igrače
Marković se s velikim entuzijazmom prihvatio rada s bh. juniorima, koje od 9. do 19. avgusta očekuje Evropsko prvenstvo divizije B u Sarajevu.
- Mislim da smo napravili najbolju moguću kombinaciju igrača, koji će iznijeti veoma zahtjevno Prvenstvo. Cilj nam je da stvorimo igrače za seniorsku reprezentaciju, ali kao trener, imam obavezu da pokušamo izboriti A-diviziju. No, igrače moramo rasteretiti i zaštititi takvog pritiska. Većini njih ovo je, ipak, prvo veliko takmičenje - kaže Marković.
U julu kamp na Vlašiću
Sa svojim nekadašnjim saigračima Emirom Halimićem i Gordanom Firićem Marković je pokrenuo košarkašku školu GEN, koja će na Vlašiću od 1. do 22. jula, kroz tri smjene, organizirati kamp za mlade igrače.
- Učili smo od velikih stručnjaka, a sada to iskustvo prenosimo na mlade. Kao i prošle godine, mnoga poznata trenerska imena ponovo će biti s nama u kampu - rekao je Marković.

Ostale vijestiArhiva