Subota, 8. septembar
Poziv iz Sarajeva
Odlučan sam u svojoj namjeri da jesen provedem na Otoku. Turisti polako odlaze, zvukovi nestaju, boje mora, neba, zemlje i rastinja pojačavaju kontrast... Dolaze dani jematve (berbe), najvažniji dani u vinogradu. Za sve Otočane je jematva poseban ritual. Uvijek je prisutna briga, jer o sudbini vinograda često odlučuje i nešto izvana, nešto što nije pod kontrolom čovjeka. Ove godine je bila velika suša. Ljudi su tokom cijele godine naporno radili, branili vinograd od bolesti, nevremena, grada... Sada će vidjeti šta ih čeka. Vinograd je nešto u čemu "čovjek nije uvijek pobjednik".
Ako jematva bude dobra, bit će kolača, pjesme, druženja... Prijatelji će pomagati, žene će gaziti grožđe u kacama, slavit će se porodica, život i vino.
Sjedim u kafiću "Riva" s vlasnikom, prijateljem iz djetinjstva. Gledamo u jednu tačku na drugoj strani obale. Slušamo live verziju "Make Me A Memory" Grover Washington Juniora. Šutimo. Zove Sarajevo. Larisa iz "Dnevnog avaza" mi predlaže da napišem dnevnik za njihovo subotnje izdanje.

Nedjelja, 9. septembar
Pohvala za muziku
Nedjelja je. Čuju se zvona. Za kamenim stolom, u gustoj borovoj šumi sjedimo Rijad Vojniković (izvršni producent "Plavog orkestra") i ja. Već nekoliko sati smo online s "Dallas Recordsom". Obećali smo Goranu Lisici Foxu (vlasnik "Dallasa") da ovaj put nema odstupanja, album će izaći 29. septembra u 12 sati. Provjeravam tekstove, zahvale, (nekoga ćemo zaboraviti, sasvim sigurno) minutažu, zvuk...
Javlja se Marko Naberšnik za čiji film "Shanghai Gypsy" sam napisao muziku. Kompleksno djelo. Kompletan score je odsvirao Simfonijski orkestar RTV Slovenija pod dirigentskom palicom Lojzeta Kranjčana. Marko javlja veselu vijest da je "Shanghai Gypsy" dobio nagradu za najbolji scenarij na Montrealskom filmskom festivalu te da je žiri pohvalio moju muziku u završnom govoru. Festival u Montrealu se provlači kroz moj život od djetinjstva, jer sam za njega vezan bliskim porodičnim vezama, ali to je već neka druga priča.

Ponedjeljak, 10. septembar
Kuhinjski elementi
Danas je "Dallas" poslao novi singl "Plavog orkestra" "Sedam" u eter. Na radiostanice, portale, televizije i druge medije. Na hiljade adresa. Javljam se direktno u program slušanih radiostanica cijele regije iz male otočke kale (ulice). Čekam šporet, frižider i sudoper. Sva tri elementa u jednom. Privremeno rješenje za kontinentalce. Zove Narodni radio. "Glazbeni show Dalibora Petka": "Na liniji je Saša Lošić, pozdrav Loša... Gdje se trenutno nalaziš?". U istom momentu vidim kako se približava kombi koji razvozi kuhinjske elemente po Otoku. Ulica je uska. Zaglavljuje se. Blaga nervoza. Čujem kako se vozač i suvozač prepiru: "Nemoj se ti derat' na mene. Na mene se ni mater moja ne dere!".
Ja odgovaram na pitanja voditelja. "Di ćemo sa ovim, šjore?" - smirili su se, iznose element . Vruće je. Bablje ljeto. "Gore uz ove skaline, uživo sam u programu, čim završim, doći ću da pomognem" - odgovaram. Sve se čuje direktno u programu. Spuštam slušalicu, ali odmah ponovo zvoni mobitel. Radio "Naxi - Beograd", pa "Dnevni avaz", pa "Radio Hit Slovenija"... Ljudi nose element uz stepenice. Ostavljam mobitel, pomažem... "Samo ti pričaj šjore, vidin da si neka faca...".
Pola sata kasnije sjedimo sva trojica oko bačve i jedemo sir iz ulja i masline koji nam je donijela susjeda Katarina.

Utorak, 11. septembar
Davne želje
Prve reakcije na pjesmu "Sedam" su van svih očekivanja. Pjesma sviju podsjeća na stari, dobri, "Plavi orkestar". Upravo "to su očekivali od nas". "Svaka čast, momci!", "Konačno pravi Orkestar, kao nekad"... "Dallas" je sretan. Svi šeruju i vole "Sedam". Razmišljam. Ovih dana sam poslije pune tri godine odvojio od sebe album, koji proglašavaju najduže snimanim u historiji bivših jugoslovenskih prostora i postao stanovnik otoka Hvara. To su bile moje davne želje i obje su se ostvarile u jednom danu.
Iako sebe uvjeravam u suprotno, vraća se dobro poznati osjećaj praznine, melanholije... Boje se mijenjaju, dolazi jesen.

Srijeda, 12. septembar
Blagi pritisak
Zove Larisa iz "Avaza". Govorim joj: "...Da se ne lažemo, od ovog dnevnika neće biti ništa, ne znam se izražavati u takvoj formi, samo ću vas zavući..." Istina, nikada nisam rado pisao dnevnike, jer u njima postoji nešto samodopadljivo, neka instant literature, blaga patetika... Javne ličnosti, kada pišu dnevnike, nerijetko zamisle sebe kao pisca, podignu obrvu i povjeruju u dubine vlastitih misli. Nisam siguran da treba raskošno dijeliti svoju privatnost s hiljadama nepoznatih ljudi. To nije realno. To je ceremonijalno ponašanje, jedna mala dijagnoza. Ali... Ipak pišem. Pada obećanje, uz molbu Larisi da me svaki dan zove, podsjeća i vrši blagi pritisak. Rijad odlazi u Sarajevo. Ako ne računam na nekoliko penzionera iz Slovačke, ostajem posljednji kontinentalac na rivi.

Četvrtak, 13. septembar
Bojan i Dada
Prva kiša na Otoku. Blaga je i kratko traje. Čitam da je na kopnu potop. Zove moj prijatelj Bojan Hadžihalilović iz agencije "Fabrika". Naša saradnja traje još od prvog albuma "Plavog orkestra". Iako Bojan i Dada sada već rijetko rade omote za albume, ipak pristanu kada je riječ o "Orkestru". Jer "Soldatski bal" je njihov prvi omot i na neki način naš zajednički početak i određenje, da tako slobodno kažem, našeg mutiranog pop-artističkog duhovnog koda. Pod etiketom legendarnog dizajnerskog tima TRIO napravili su vizuelni identitet za najznačajnije albume od 80-tih do danas, pa tako i za sve albume "Orkestra". Bojan je pažljiv i pita kako mi se sviđa njihov prijedlog za naš novi album "Sedam". Iako sam studirao industrijski dizajn na sarajevskoj Likovnoj akademiji, nastojim da se uopšte ne petljam u Bojanovu i Dadinu viziju. Prijedlog je sjajan kao i uvijek kada je TRIO u pitanju.

Petak, 14. septembar
Lov na lignje
Sunce. Danas nisam progovorio nijednu riječ. Ne javljam se na telefone. Idem u lov na lignje. U glavi mi odzvanja pjesma Arsena Dedića "Kuća pored mora":
"Raznesene valima i vjetrom
tu su tople ruševine ljeta
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta...
Ničeg nema, ničeg nema, od tebe, od mene...
Ostala je samo prazna kuća
malo stvari ljetovanja našeg
na stolu novine još leže
sa nekim datumima jula...
Naša ljubav sad se ruši kao pješčana kula...
A još sam uvijek ovdje, još zagledan u more
Na vratima vile, u kojoj tuga spava
a kiše su se slile u cvjetove agava
i ljetu je kraj..."

Ostale vijestiArhiva