Slovenski muzičar Zoran Predin (54), frontmen nekada kultne slovenske grupe fascinantnog opusa "Lačni Franz", nedavno je imao operaciju na otvorenom srcu te su mu ljekari zamijenili aorte i zaliske. Intervju smo dogovarali još dok je Predin bio u bolnici, a reliziran je čim je izašao na kućno liječenje.
Povod za razgovor bila je pjesma "Kosa boje srebra", koju je Predin napisao inspiriran Margitom Stefanović, članicom neponovljive "Ekatarine Velike", i koju je publika veoma emotivno primila. No, s ličnošću prebogatom muzičkim i životnim iskustvom teško se ograničiti na samo jednu temu.

Tragična sudbina
Razgovor smo otvorili podsjećanjem kako je nastala pjesma "Kosa boje srebra". Predin kaže da je inspiraciju dobio kada je na televiziji slučajno naletio na kraj filma o grupi "Ekatarina Velika", čiji je član bila pokojna Margita.
- Očigledno je da me je tragična sudbina mojih kolega do te mjere potresla da sam te noći, pod utiskom filma, sanjao da sam sreo Margitu, ali da me ona nije prepoznala zbog moje kose boje srebra. Sljedećeg jutra napisao sam pjesmu - kaže Predin.

Kakva sjećanja nosite na Margitu Stefanović?
- Godinama smo se susretali po raznim binama širom bivše države i na pojedinim muzičkim projektima, koji su angažirali najistaknutije autore. Bila je posebna djevojka, puna crnog šarma i elegantne mirnoće.
Nadam se da nećete dugo biti na bolovanju i stoga Vas pitam šta je u ovom trenutku aktuelno u Vašoj karijeri?
- Bio sam na remontu, dobio sam novo srce, ali sam sačuvao staru dušu tako da jedva čekam da potkraj godine ponovo zapjevam. No, u međuvremenu je izašla moja prva knjiga proze pod naslovom "Druga žena u haremu", za koju se nadam da će biti prevedena i na hrvatski jezik. Radim novu košarkašku himnu za predstojeće Evropsko prvensvo u Sloveniji, nekoliko novih pjesama sa mladim bendom "CoverLover", koje sam ove godine odveo na Beer Fest u Beograd. Tu je i najnovija saradnja s grupom "Solaris" s Korčule.
Nedavno ste sa Matijom Dedić bili gosti u Sarajevu. Kakve spone imate s našim gradom?
- U Sarajevu imam dosta prijatelja pa sam, kada je o tome riječ, stvarno bogat čovjek. Bio sam na premijeri predstave "Audicija", iz koje je poslije nastala "Top lista nadrealista". Tada sam upoznao Miru i Mujketa iz Sarajevo Film Festivala. Nosio sam prvu demokasetu "Zabranjenog pušenja" u Ljubljanu, brinuo sam se o nabavci ananasa za predstavu "Tetovirano pozorište" Akademije scenskih umjetnosti, Alena Islamovića učio sam da pjeva na slovenskom jeziku, jer je Goran Bregović tada imao ideju o takvoj pjesmi na albumu "Bijelog dugmeta"... Sa pokojnim Draženom Ričlom Zijom pjevao smo "Tri palme na otoku sreće" na buvljoj pijaci. Sa svojim bendom bio sam među prvima koji su odmah poslije Dejtona nastupili u gradu. Volim Sarajevo.
Kako danas gledate na svoje rane radove?
- S nostalgijom i simpatijom.
Koliko, prema Vašem mišljenju, danas na društvo imaju utjecaja angažirane pjesme?
- Ako bi angažirane pjesme ulazile u medije kao za vrijeme "novog vala" u osamdesetima, siguran sam da bi imale utjecaja.

Vidimo se
Koliko je u Vama ostalo buntovničkog duha?
- Ja bih ga danas nazvao nestašnićkim duhom.

Kada Vas ponovo možemo očekivati u Sarajevu?
- Držite palčeve da se oporavim do zime. Vidimo se.
"Novi val" treći na svijetu
Je li muzika bila bolja osamdesetih ili danas?
- Muzika "novog vala" bila je treća najbolja u svjetu u ono vrijeme. No, toga nismo bili svijestni ni mi ni svijet. Danas su biseri rjeđi.

"Lačni Franz" je ispunio svoje poslanstvo
Na albumu "Tragovi u sjeti", koji ste snimili sa Matijom Dedićem, pjevate pjesme ("Galeb i ja", "Jesen u meni", "Magla", "Ti si mi u krvi", "Što te nema", "Tvoje nježne godine"...) koje baš i nisu u stilu "Lačnog Franza". Kako je došlo do tog, recimo, zaokreta?
- "Lačni Franz" ispunio je svoje poslanstvo i došlo je vrijeme za nove izazove. Latio sam se filmske, ciganske, pop, "gypsy swinga" i "jazzy" muzike pa sam zadovoljio svoju radoznalost. Okružio sam svijet i napravio nekoliko stvarno dobrih pjesama i nezaboravnih koncerata.

Ostale vijestiArhiva