Međutim, nivo mora se konstantno povećava. Između 1959. i 2009. godine obale širom svijeta su se godišnje pomjerale između 0,6 i jednog milimetra. Ta dva trenda označavaju globalnu katastrofu.
Međutim, rijetko koga je briga što će za nekoliko desetljeća nestati cijela ostrva u Pacifiku.
Ipak, ukoliko se na rast nivoa mora doda ekstremna vremenska nepogoda, onda dobijemo superoluju Sandy. Odjednom New York izgleda upravo onako kako smo ga navikli gledati u svim filmovima kataklizme u kojima uživamo iz prostog razloga što vjerujemo da se takvo nešto ne može desiti u skorijoj budućnosti.
New York će preživjeti i nastaviti da postoji, a Sandy će otići u zaborav. Međutim, stanovnici ovog grada više ne mogu reći da ih majka priroda nije upozorila. Stanovnici New Orleansa su 2005. godine primili sličan poziv za buđenje od uragana Katrina. U oba slučaja, oluje su predznak budućeg uništenja gradova.
Ništa nije vječno. Baš kao i ljudi, države i gradovi naposljetku izgube svoju odlučujuću bitku. Najvjerovatniji scenarij za New York i New Orleans, kao i za mnoge druge priobalne gradove širom svijeta, je "vodeni grob". Njih će naposljetku progutati more, jer će nivo vode nastaviti da raste, sporo ali sigurno.
Među neke od najvećih svjetskih gradova kojima prijeti slična sudbina spadaju i Šangaj, Mumbai, Aleksandrija, Tokio, Bangkok, Abidžan i Džakarta.

Ostale vijestiArhiva